Među mnogobrojnim problemima koji muče Vojislava Koštunicu i vodstvo DOS-a prilikom napora da konstituiraju vlast, a ili su naslijeđeni od Miloševićeve vladavine ili potječu još iz vremena komunizma a u proteklom desetljeću su samo pogoršani, jedan od ne toliko bitnih ali svakako uočljiv je i sam identitet države.
Nekrofilni naziv "Jugoslavija", naslijeđen iz države više južnoslavenskih naroda, Miloševiću i Miri Marković služio je kao podrška u isticanju imbecilnog stava da su oni eto, očuvali bivšu državu iz koje se samo jedan "manji dio" otcijepio.
Koštunica je izrazio spremnost da s tom suludom praksom prekine, uvede novu (staru) himnu namjesto proskribirane "Hej Sloveni" i odustane od upornog inzistiranja na kontinuitetu, koji je Miloševiću služio za zamazivanje očiju naivnih i besmisleno odlaganje konačne diobene bilance.
Tijekom Miloševićeve vladavine došlo je do rascjepa s Crnom Gorom koji još uvijek predstavlja ogromno opterećenje za novu vlast ? zbog bojkota izbora od strane Đukanovićevoga DPS-a, mandatar za sastav savezne vlade (koji po Ustavu mora biti iz crne Gore) morao bi biti iz Bulatovićevog SNP-a, a crnogorski socijalisti pokušavaju svoje saveznike, srpski SPS, na silu "ugurati" u novu vladu.
Naravno, iz DOS-a glatko izjavljuju da to ne dolazi u obzir. Zoran Đinđić je izjavio da je ulazak SPS-a u Vladu SRJ potpuno neprihvatljiv za DOS, jer bi to bio "vrhunac katastrofe i zaustavljanje postupka vraćanja SRJ u svijet". Đinđić je rekao da će, ako SNP formira vladu sa SPS, "to biti završetak katastrofe koju je Milošević, zajedno s mnogim političarima u Crnoj Gori, započeo prije 10 godina". On je istaknuo da je "kompromis sa socijalistima bio neophodan na republičkoj razini" ali da je "na saveznoj razini situacija čista, jer su rezultati izbora bili čisti".
O mogućnosti da SNP i Socijalistička partija Srbije formiraju vladu Đinđić je rekao da će je DOS "smatrati nelegitimnom iako će ona biti legalna".
Nakon "razgovora ugodnih" između Đinđića i crnogorskih vlasti u ponedjeljak navečer u Podgorici, Đukanović je otklonio svaku mogućnost učešća DPS-a u saveznoj vladi. Nikakav dogovor nije postignut ni na današnjem prvom sastanku Koštunice i Đukanovića u Podgorici, osim dogovora da se sva sporna pitanja rješavaju razgovorima (a i to je veliki napredak, ukoliko se sjetimo načina na koji je sporove rješavao Milošević).
Problemi s manjom republikom su samo kap u moru neriješenih gorućih problema, od raznih sumnjivih osoba koje pokušavaju faktičko bezvlašće iskoristiti lažno se predstavljajući kriznim stožerima kao DOS-ovi opunomoćenici, preko rukovodećih kadrova "bivših" u vojsci i policiji, do unutarnjih nesuglasica zbog mnogobrojnih suprotnosti u samoj osamnaestočlanoj koaliciji.
Vrijeme tijekom kojeg se novodemokratska država može smatrati "mezimicom demokratskog svijeta" i dok su svi spremni pružiti neophodnu pomoć, "iscuri" veoma brzo, kao što je i naša "šestorka" brzo ustanovila, a propuštene šanse da se prigrabe sredstva koja će omogućiti reforme nikad se neće vratiti.
Može li se bez neograničene pomoći i podrške Zapada vlastitim snagama devastirana država riješiti tereta prošlosti i gospodarski i politički oporaviti? Mi trenutno živimo u jednom takvom eksperimentu, a našim susjedima čak i do pokretanja bilo kakvog pokušaja oporavka nedostaje još jedan korak ? ili, bolje rečeno, još jedan skok preko prepone formiranja organa vlasti, koja je postavljena prilično visoko ? a za sada Crnogorci ne čine ništa da smanje njenu visinu.
