Nedavna istraživanja ispod srednjovjekovnih samostana sjeverne Engleske povećavaju važnost teorije koja kaže da sifilis nije uvoz iz Amerike. Iskapanje kostura u Hullu, datiranog između 1300. i 1450., donose čvrste znakove sifilisa, bar tako tvrdi Anthea Boylstone, paleopatolog i voditelj arheološkog tima sa Sveučilišta Bradford u sjevernoj Engleskoj koji je i poduzeo iskopavanje.
Znanstvenici već dugo raspravljaju jesu li sifilis donijeli evropski avanturisti iz Novog svijeta, neki drugi putnici ili je bolest izbijala neovisno o kretanju ljudi. Čačkajući po kosturima Evropljana ispostavilo se da je zaraza bila prisutna u Evropi i prije negoli se Christopher Columbo vratio sa svojega prvog putovanja.
Evropljani su po svemu sudeći brkali sifilis s gubom. On počinje s mrljama na koži, razvija se u svrab, temperaturu i potpunu iscrpljenost, a godinama nakon početne infekcije može izazivati ozbiljne komplikacije u radu srca i mozga.
"Otkriće mijenja naš pogled na povijest bolesti. Zanimljivo je kako kosturi sa znakovima sifilisa nisu rijetka pojava, što znači da je bio problem u srednjovjekovnoj Engleskoj", dodaje prof. Boylstone.
