Na Svjetskoj konferenciji o 1996. političari iz 186 zemalja svijeta obećali su da će se do 2015. godine prepoloviti broj gladnog svjetskog stanovništva. Po toj računici broj onih koji odlaze na počinak prazna želuca trebao bi se godišnje smanjivati za dvadeset milijuna, a u protekle četiri godine taj trend zahvatio je samo osam milijuna stanovnika Globusa. Već odavno obični smrtnici shvatili su, međutim, kako su obećanja političara jedna, a njihovo ispunjenje druga kategorija, no na pitanju prehranjivanja svjetskog stanovništva taj je nesrazmjer možda i najskuplja globalna laž. Razlog zbog kojeg 800 milijuna ljudi, većinom stanovnika ruralnih područja u nerazvijenim dijelovima svijeta, svakodnevno gladuje, više je skriven u raspodjeli i interesima centara moći, no u samom procesu stvaranja hrane, jer bogati nikad ne gladuju, a siromašnima je glad najčešće "doručak, ručak i večera". Broj neuhranjenih ljudi u razdobljima između 1990. i 1992. te 1994. i 1996. rastao je u tri od pet svjetskih regija u razvoju (subsaharska Afrika, Bliski istok / Sjeverna Afrika, južna Azija), no vjerojatno najporaznija priča o gladi krenula je 1995. u izoliranom komunističkom bastionu DNR Koreji. U SAD-u je 1999. 10,1% kućanstava (31 milijun ljudi), uslijed nesigurnosti egzistencije, zakidalo na obrocima i preskakalo ih.
arti-200011252002006 prekrivaju tri četvrtine Zemljine površine, bez vode nema života. Veći dio vode koji se nalazi na Zemljinoj površini nalazi se u krutom agregatnom stanju ili je slan. Njezina ukupna količina na planetu nije se mijenjala u posljednje dvije milijarde godina, no čovjek polako, ali sigurno sve više zatire atribute koji "izvor života" čine jedinstvenim bogatstvom. Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije iz 1994. otprilike milijardu i 200 milijuna ljudi širom svijeta nema pristup pitkoj vodi, a više od milijardu i 700 milijuna Zemljana živi u područjima bez adekvatnih sanitetskih uvjeta. U istom tekstu stoji kako većina milijunskih gradova u Africi i Aziji nema vodovoda. Voda "obogaćena" mikroorganizmima koji uzrokuju koleru i druge smrtonosne bolesti tijekom devedesetih bila je presudna pri umiranju 25 milijuna ljudi godišnje.
arti-200011252009006 na Zemlji ne samo da apsorbirajući ugljični dioksid proizvode arti-200011252006006 i smanjuju efekt staklenika (ugljični dioksid sakuplja se u korijenju, deblu, granama i lišću) već učvršćuju tlo, reguliraju vodene tokove, modificiraju klimu, a brojnim životinjskim i biljnim vrstama pružaju stanište. Prema podacima mjerodavnih institucija Zemlju trenutačno krasi 4 milijarde hektara šuma, u čemu tropske šume zauzimaju udio od 25 posto.
No, iako nitko ne zna što će se dogoditi u budućnosti, što nas očekuje u sljedećih pedesetak godina, mašti i razumu zrelog Zemljanina mjerljivom i "opipljivom" razdoblju, neka univerzalna pitanja i danas traže propitivanja. Koliko će arti-200011252003006 obitavati na Zemlji, hoće li biti dovoljno hrane, vode, arti-200011252004006, što će se dogoditi s "plućima Zemlje" šumama, arti-200011252007006, životinjskim i biljnim vrstama te koja će arti-200011242009006 na Globusu biti nastanjenija od drugih, neizbježna su pitanja. . .
