Smrt 9-godišnjeg dječaka Gabrijela Bebića u Metkoviću pokrenula je pitanje odgovornosti liječnika, procesuiranje liječničkih pogrešaka i sustava koji bi trebao takve pogreške svesti na najmanju moguću mjeru.
Međutim, kao što pokazuju brojni primjeri, mišljenja vještaka idu liječnicima u prilog zbog čega se pacijenti rijetko odlučuju na tužbe, a oni koji se odluče čekaju pak na presudu desetljećima, piše Novi list.
Potvrdio i Europski sud za ljudska prava
Činjenicu da Hrvatska nije osigurala neovisan i nepristran sustav koji će se baviti pitanjima uzroka smrti ili teških ozljeda zbog pogreške liječnika, potvrdio je i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu "Bajić protiv Hrvatske" u studenom 2012. godine.
Naime, tada su utvrdili da je Hrvatska povrijedila procesnu obvezu iz članka 2. Europske konvencije o ljudskim pravima koja govori o pravu na život, jer nije poduzela učinkovitu istragu nakon smrti pacijentice zbog liječničke pogreške.
Pristran sustav
Hrvatsku je tužio brat žene koja je preminula u KBC-u Zagreb nakon što je liječnik primio mito za zahvat. On je nakon njene smrti proglašen krivim i dobio je otkaz, ali je vrlo brzo, zahvaljujući intervencijama struke, vraćen na posao, a u ponovljenim postupcima suđenja oslobođen je svake odgovornosti za smrt pacijentice.
Europski sud ocjenio je da je cijeli sustav, od medicinskog fakulteta, liječničke komore, bolnice, državnog odvjetništva, pa sve do sudova, zakazao je zbog pristranosti i kako Hrvatska treba osigurati nepristran i pravedan sustav zaštite pacijenata žrtava liječničke pogreške.
'To je posebna kasta ljudi koji se istodobno i vole i ne vole'
"U praksi se mnogo toga zataška. Liječnici pokrivaju jedni druge. To je posebna kasta ljudi koji se istodobno i vole i ne vole, ali će uvijek stati jedan iza drugog. S druge strane, mnogi se oštećeni pacijenti ne upuštaju u tužbe jer se ne žele zamjeriti bolnici gdje će se opet liječiti. Sudskih je postupaka malo, uglavnom je riječ o milijunskim iznosima, a odštetni sporovi dugo traju", kaže Snježana Cerjan, predsjednica Udruge pravnika u zdravstvu koja kaže kako je i slična situacija s mitom.
"Da u nedavnom slučaju splitskog kirurga koji je primio mito pacijent kojim slučajem nije umro, njegova obitelj slučaj nikad ne bi prijavila. Očito je riječ o liječničkog pogrešci, ali pitanje je kako će taj slučaj završiti", izjavila je Cerjan koja smatra da bi trebalo mijenjati Zakon o pravima pacijenata i doraditi Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite kako bi pacijenti bili sigurni da će ih sustav zaštiti.
Thinkstock
'Pacijent je samo broj'
"Stručni rad liječnika morao bi se češće kontrolirati. Preventivno, a ne represivno, tek kad dođe do štete za pacijenta. Pitam se zašto u Metkoviću povjerenstvo Hrvatske liječničke komore i inspekcija Ministarstva zdravstva nisu bili prije, proveli redovitu kontrolu da vide kako se tamo radi, umjesto što se čekalo da netko umre pa da provedu nadzor ", čudi se Cerjan.
Ona navodi kako su nekad u bolnicama postojale anonimne ankete o tome jesu li pacijenti zadovoljni smještajem, odnosom liječnika i medicinskog osoblja i slično, a danas toga više nema.
"Pacijenta se sve manje pita, danas je pacijent samo broj", ističe predsjednica Udruge pravnika u zdravstvu.
Profesionalna odgovornost
Odvjetnički krugovi smatraju kako su pristrana vještačenja razlog što se liječničke pogreške ne otkrivaju i ne kažnjavaju u dovoljnoj mjeri i to najviše zbog činjenice da liječnici u Hrvatskoj nisu osigurani od profesionalne odgovornosti. Naime, kako se od liječnika ili od bolnica potražuju odštete za koje ni jedni ni drugi nemaju novca, to je glavni razlog zbog kojeg medicinski vještaci pokrivaju greške svojih kolega, a parnice se nastoje produžiti unedogled, izjavio je anonimno za Novi list zagrebački odvjetnik koji je zastupao pacijente u više takvih sudskih sporova.
"Problem je što smo mala zemlja, svi se poznaju, a u takvim je uvjetima liječničku pogrešku teško dokazati. Zato se za vještačenja uzimaju liječnici iz drugih gradova, ali ako zagrebačkog vještaka pošaljete u Split, ne možete izbjeći mogućnost da on i inkriminirani liječnik nisu zajedno studirali ili bili na istoj specijalizaciji. Na tome padaju mnoge tužbe", veli odvjetnik, dok Cerjan navodi kako se ipak police osiguranja sklapaju u većini ustanova.
"Ako dođe do štete, ona se naplaćuje iz police, a ustanova može tražiti regresnu odgovornost od liječnika koji je uzrokovao štetu", navodi predsjednica Udruge pravnika u zdravstvu.
Tužba prekinuta zbog smrti tužiteljice
Čak i kada pacijenti tuže bolnicu, rijetko tko je dobije ili čak doživi. Jedan od poznatijih takvih slučajeva je parnica protiv KBC-a Zagreb koja se punih dvadeset godina vodila pri zagrebačkom Općinskom sudu, a na kraju je prekinuta zbog smrti tužiteljice. Pacijentica je tužila bolnicu 1987. godine jer je nakon operacije sive mrene ostala slijepa na oba oka
U tužbi se navodilo kako je vid izgubila zbog gljivične infekcije koju je dobila u operacijskoj sali, naime čak je 15 pacijenata u siječnju 1986. godine koji su u toj bolnici prošli operaciju katarakte ostalo s trajnim posljedicama oštećenja vida. Iako je učestalost komplikacija prelazila sve prihvatljive okvire, medicinski vještaci su tvrdili da je pacijentica gljivice mogla pokupiti bilo gdje.
Suđenje je trajalo 20 godina, a nakon što je žena umrla, odvjetnik je bio prisiljen povući parnicu jer nasljednici po hrvatskom zakonodavstvu nemaju pravo na odštetu, a bolnica je od rodbine preminule pacijentice naplatila je troškove parničnog postupka.
Thinkstock
Liječnička solidarnost
"Krajnje je nepravedno da će, u slučaju da razbijete auto, u slučaju vaše smrti naknadu štete dobiti obitelj, ali ako ostanete bez noge i ne doživite kraj parnice, obitelj neće dobiti ni kune odštete", smatra zagrebački odvjetnik koji je pak uvjeren kako bi police osiguranja od profesionalne odgovornosti za liječnike u rizičnim strukama, poput kirurga ili opstretičara, riješile stvar, jer se bolnice ne bi bojale odšteta, a liječnici bi dobro pazili da ne rade "ofrlje".
Odvjetnik se prisjetio slučaja da je 40-godišnjak umro od sepse nakon uspjele operacije hipofize, međutim do tužbe nije došlo zbog liječničke solidarnosti.
"Bila je to čista liječnička pogreška, ali njegova obitelj, u kojoj su ugledni liječnici, nije se odlučila na tužbu. Ako ne radiš na Rebru, radiš na Sv. Duhu, a poslodavac vam je isti, i tu sve staje", zaključuje zagrebački odvjetnik koji ističe kako nikada nije izgubio niti jednu parnicu vezanu za zdravstvo, ali niti jedna nije trajala kraće od 10 godina.
Male odštete
Veliki problem su i male odštete.
Žena koja je greškom ostala bez oba jajnika i izgubila priliku za majčinstvo dobila je odštetu manju od 40.000 kuna. Odštete koje u svojim orjentacijskim tablicama za nematerijalnu štetu predviđa Vrhovni sud, kreću se od 2.000 kuna za pretrpljeni strah, maksimalno 75.000 kuna za smanjene životne aktivnosti do maksimalno 220.000 kuna odštete za gubitak ili teški invaliditet partnera, supružnika ili djeteta.
"To je sramotno. Više ćete dobiti za razbijeni blatobran, nego ako ostanete bez noge", komentira odvjetnik, piše Novi list.
