No, prava vrijednost ovoga otkrića jest u dokazivanju mogućnosti prijenosa života s jednog planeta na drugi.
Bakterije su sačuvane u kristalima soli u obliku spora, konzervirane u mješavini soli i vode, a postoje i brojni meteoriti koji u sebi sadrže slične kristale soli, u kojima se voda može sačuvati od "okrutnosti" Svemira.
- Mogućnosti su zapanjujuće. Ako bakterije mogu preživjeti toliko duho, zašto bi uopće trebale umrijeti? - kaže John Parkes, mikrobiolog sa sveučilišta Bristol u Velikoj Britaniji.
Tajna dugovječnosti krije se u sporama, otpornoj strukturi s debelom proteinskom ovojnicom koju bakterije razvijaju kada im ne odgovaraju vanjski uvjeti. Takove spore sačuvale su u sebi i DNA potreban za "oživljavanje" bakterija (u dodiru s kisikom ili enzimima DNA se raspada već nakon 100.000 godina).
Russell Vreeland, sa sveučilišta West Chester u Pennsylvaniji, i njegove kolege tvrde da su uspjeli oživjeti bakterijske spore iz kristala soli u New Mexicu, koji su se formirali prije nego što su se na Zemlji pojavili dinosauri.
Razlog odbacivanja prijašnjih projekata sličnog karaktera jest kontaminacija novovjekim bakterijama, ali znanstvenici tvrde da su bili "jako, jako, jako, jako, jako pažljivi...", te da su koristeći metode razvijane posljednjih petnaest godina šanse za kontaminaciju bile svedene na jedan naprema sto milijuna.
Druga je mogućnost da su se bakterije naknadno "uselile" u kristale, ali istraživači tvrde da "delikatne kristalne strukture i obilježja taloženja pokazuju da se sol nije rekristalizirala od svoga nastanka".
Najstarije su "žive" bakterije dosada bile u rasponu od 25-40 milijuna godina, no nakon ove studije i dokaza o dugovječnosti mikroorganizama čini se da se otvara cijeli niz novih pitanja o početku života na Zemlji.
Dr. Vreeland izrazio je želju za istraživanjem bakterijama koje su pohranjene u kristalima soli na meteoritima u posjedu Velike Britanije.
n.v.
