Saša je djevojćica kojoj su pri rođenju prognozirali život u kolicima. No, Buda i Sandra s takvim se prognozama nisu mirili. Odlučili su da njihovo dijete mora prohodati. Krenule su svakodnevne mukotrpne vježbe. I tako po pet sati dnevno.   Nakon dvije i pol godina Saša je konačno prohodala. Ali sreća je kratko trajala.   "Kada sam je našo okrenutu prema zidu, slutio sam o čemu je riječ. Međutim, od straha nisam htio pogledati na internetu da vidim radi li se o autizmu", govori nam Sašin otac. Uz toliku pažnju i vježbanje, Saša je danas sretno dijete. Ide u specijalnu školu, bavi se plivanjem, folklorom i naravno vježba u teretani koju je Buda otvorio zbog nje. Muku koju su prošli ne žele nikome i zato su vrata otvorili svoj djeci s posebnim potrebama. Celebralci, autisti – svi ti klinci na ovakvom mjesto do sad nisu bili. A sad kao pravi sportaši obilaze spravu po spravu i uživaju.