"U rukama stranaca: Priče o transportu djece" može se vidjeti u devet kino-dvorana u Americi i Kanadi, što je prilično skromno u usporedbi s igranim filmovima, no dokumentarni takmaci se mogu sakriti od srama.
Harrisov film smješten je u godine prije drugoga svjetskog rata i govori o sudbini djece koja su bez pratnje roditelja bježala iz Njemačke, Austrije i Čehoslovačke. Film je izmamio hvalu kritike što i ne čudi jer je za svoj rad na "The Redwood" iz 1968. i "The Long Way Home" iz 1997. autor već dobio dva Oscara.
- Nalazimo se na rubu velikog uspjeha za dokumentarni film, prije deset godina imali smo tek par kabelskih programa, a danas nikako da nasnimamo dovoljno dokumentaraca. Danas smo u izvrsnoj poziciji da prodamo svoj rad, a ljudi ga doista i vide, što je još veće čudo, kaže Amital Adler iz Internacionalnog udruženja za dokumentarni film.
Adler procjenjuje da se godišnje snimi najmanje 1,000 dokumentarnog materijala koji se prikazuje na History Channel, Discovery Channel, E!, VH1, Animal Planet i drugim TV kućama.
Među najuspješnije dokumentarce ovog desetljeća ubrajaju se "The Buena Vista Social Club" koji smo mogli vidjeti u hrvatskim kino-dvoranama, a koji je uz prodane ulaznice donio i dobit od 500.000 prodanih CD-a."When We Were Kings" prikazuje bivšeg boksačkog šampiona Muhammeda Alija, a "Hoop Dreams" je dijelo o svijetu zaljubljenika košarkaške.
O svom zadnjem filmu Harris kaže: - Iako se radi o dokumentarcu strukturiran je kao igrani film. Do samog kraja ne zna se koja su djeca ponovno vidjela svoje roditelje, no to nije samo priča o boli i patnji ? ne, daleko je složenija.
