Sara i Petra imaju drukčije djetinjstvo od svojih vršnjaka.
Svakoga jutra pitaju se hoće li uspjeti stići do škole. Dižu se u
šest ujutro, pješače tri kilometra kroz šumu, preko mostića koji
im je izgradio otac pa do autobusne stanice. Ondje se presvlače.
Ne žele da u školi netko vidi njihove blatne čizmice.
"Ima ovdje lisica, divljih svinja, vukova, svakakvih životinja",
kaže Sara.
Ove djevojčice žive svega 80 kilometara od Zagreba, u kući u
kojoj je odrastao njihov otac prije Domovinskog rata. Nakon
godina progonstva, vratili su se na svoju djedovinu, ali most do
kuće bio je srušen. Samo je njihov dom ostao s druge strane
rijeke.
"Kad su velike kiše, sve bude pod vodom, ne možete proći ni
lijevo ni desno. Prepušteni smo na milost i nemilost, odsječeni
od svijeta", kaže otac djevojčica Zoran
Arbutina.
Želja za znanjem jača je od snage majke prirode, koja ponekad zna
biti nemilosrdna.
"Sara je odlična učenica. Prvi razred je prošla s peticama, drugi
isto. Ima samo četvorku iz engleskog", kaže majka
Ljiljana Arbutina.
Otac Zoran bio bi najsretniji da može ispuniti bar pokoju skromnu
želju svojih kćeri. No, ne može. Posla na Banovini nema.
Šesteročlana obitelj živi od svega 2200 kuna dječjeg
doplatka.
I dok majka obavlja svakodnevne kućanske poslove, Sara se ne igra
kao njezini vršnjaci barbikama, već čuva dvije najmlađe sestre.
Blizanke su na svijet stigle kao palčice. Prije tri godine rođene
su sa samo 1450 grama. Martina je vesela i razigrana, no Nikolini
je potrebna posebna skrb.
"Nikolina bi trebala na terapije i na vježbe da prohoda. Ako ne
prohoda, pitat ću se je li to moja krivica", kaže majka
Ljiljana.
Od države su dobili kuću blizu asfalta. No, ona nije useljiva, a
novca za adaptaciju nema. Uz pristojan krov nad glavom, Sara i
Petra imaju tek poneku skromnu želju.
"Možda samo pisaći stol, jer kad učimo, ja i seka se guramo",
kaže skromna Sara.
Sarina majka kaže da bi djevojčica htjela pozvati svoje
prijateljice na rođendan, no ne mogu joj doći.
Pogled ove devetogodišnjakinje govori sve. Nada se da će dočekati
i taj dan - da zajedno sa svojim prijateljicama podijeli tortu za
deseti rođendan.
Usprkos teškom djetinjstvu, osmijeh ne silazi s lica hrabrih djevojčica, sestara Sare i Petre. Da bi stigle u školu, svakoga jutra ustaju prije šest sati i pješače kilometrima kroz šumu. Vukovi i divlje svinje ponekad im se nađu na putu, ali djevojčice ne odustaju. U školi imaju same petice. Donosimo vam priču o njihovoj obitelji koja živi potpuno odsječena od ostatka svijeta
