Što je još gore obrezivanje se obavlja u vrlo primitivnim uvjetima, pa je sve veći broj žena koje naknadno traže medicinsku pomoć. Postupak uključuje uklanjanje vanjskih spolnih organa i šivanje vagine, ostavljajući tek mali otvor u promjeru otprilike pola centimetara.
Obično ga izvode nestručne žene, često bez anestetika, u nesterilnim uvjetima, što ponekad rezultira smrću djevojčica zbog unutrašnjeg krvarenja i trovanja krvi. Za one koje prežive, slijede dugotrajni problemi s menstruacijom i problemi u seksualnom odnosu. Trudnice se kasnije moraju podvrći bolnom otvaranja prije nego trebaju roditi i ponovnom šivanju nakon poroda.
Većina žena koje prolaze ovo maltretiranje živi u Africi, ali njihov broj raste i u Zapadnoj Evropi, posebno među imigrantima ili u izbjegličkim zajednicama. I, iako je primjerice u Velikoj Britaniji obrezivanje žena zabranjeno zakonom iz 1985. godine, čuju se glasovi o njegovoj neefikasnosti. Naime, provođenje zakona tj. kažnjavanje prekršitelja pokazalo se neuspješnim jer žene svoje zdravstvene probleme rijetko povezuju s obrezivanjem i malo tko želi javno istupiti ili odati one koji obavljaju ritualni postupak.
Podaci iz Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se obrezivanju podvrgava, ili im predstoji, 138 miliona žena širom svijeta.
