Više je ili manje poznato da je oko 90 posto ljudi desnoruko. Kad su oba roditelja dešnjaci, u 92 posto slučajeva dešnjaci su i njihova djeca, a kad su oba roditelja ljevaci, oko polovica njihove djece su dešnjaci.
Mnogo je više mladih, nego starih ljevaka. No je li to zato što ljevaci umiru ranije ili zato što ih se u prošlosti sililo da se služe desnom rukom?
Zanimljivo je i to da je među ljevacima nesrazmjerno velik broj genija (Leonardo, Michelangelo, Picasso), ali i zločinaca (Jack Trbosjek), u usporedbi s dešnjacima.
Osim Jimmyja Cartera, svi američki predsjednici u posljednjih četvrt stoljeća bili su ljevaci.
Najnoviji odgovor na pitanje zašto su neki ljudi ljevaci dao je genetičar dr. Amar J. S. Klar iz laboratorija Nacionalnog zavoda za rak koji pretpostavlja da postoji specifičan dominantni gen koji većinu ljudi čini dešnjacima. No otprilike 20 posto ljudi, po njegovoj teoriji, nema taj gen.
Bez tog gena, ljudi imaju izglede 50:50 da budu dešnjaci ili ljevaci. Hoće li se netko služiti desnom ili lijevom rukom, pretpostavlja Klar, ovisi o genima baš kao i boja očiju ili ćelavost.
No, gen još nije otkriven, a pitanje je da li uopće postoji. Klar je okupio skupinu od stotinjak obitelji koje namjerava podvrgnuti genetskom testiranju. Nada se da će dokazati svoju teoriju tako što će izolirati gen koji ljude čini dešnjacima.
Psiholog s vancouverskog sveučilišta British Columbia, dr. Stanley Coren, godinama pokušava dokazati svoje mišljenje da ljevorukost ne ovisi o genima nego da je gotovo uvijek povezana s prenatalnim traumama - stresom koji oštećuje fetus.
Mnogi znanstvenici širom svijeta nisu tako isključivi u svojim stajalištima poput Klara i Corena, nego misle da su bitni i genetika i razvoj.
No koji su genetski, a koji razvojni elementi?
Tu su mišljenja podijeljena.
Pitanje što izaziva ljevorukost zanimljivo je i iz praktičnih razloga. Ljevorukost se povezuje s duševnim bolestima poput shizofrenije i jezičnim problemima poput disleksije i mucanja.
Klarova teorija o genu za desnorukost temelji se na istraživanju koje je proveo na mutiranim miševima. Kod većine miševa srce je na lijevoj strani. No jedna vrsta mutiranih miševa ima srce na desnoj strani. Kad se takvi miševi pare, polovica njihovih potomaka ima srce na desnoj a polovica na lijevoj strani. Prošle su godine, rekao je Klar, genetičari otkrili gen koji je prisutan kod normalnih miševa ali nedostaje kod mutiranih.
Ta teorija objašnjava pojavu koja je dugo zbunjivala genetičare: zašto jednojajčani blizanci, koji imaju potpuno jednake gene, u 18 posto slučajeva ne pišu istom rukom?
Klar tvrdi da tim blizancima nedostaje gen koji stvara dešnjake, pa tako svaki od tih blizanaca ima jednaku šansu da bude dešnjak ili ljevak.
Klar odbacuje istraživanja koja govore da je više ljevorukih muškaraca nego žena te da ljevoruke majke imaju nesrazmjerno veći broj ljevorukih sinova. Možda se, misli on, ti rezultati mogu objasniti kulturnim čimbenicima poput sklonosti ljevorukih muškaraca da se tvrdoglavije opiru pokušajima da ih se navikne na služenje desnom rukom nego žene.
S Klarom se ne slaže dr. Stanley Coren, psiholog koji je prije deset godina izazvao senzaciju knjigom ?Sindrom ljevaka? u kojoj tvrdi da ljevaci umiru mlađi te da su skloniji nesrećama od dešnjaka.
Coren vjeruje da su ljudi prirodno dešnjaci te da je ljevorukost uvelike posljedica ?porođajnog stresa?, kako naziva čimbenike poput neprirodnog položaja koji izaziva oštećenja fetusa u maternici.
Prenatalna oštećenja mozga objašnjavaju zašto visok postotak ljevorukih ljudi ima psihološke i emocionalne probleme, rekao je.
On vjeruje da je ljevorukost nasljedna jer su žene u takvim obiteljima genetski sklone teškim trudnoćama. Što se tiče paradoksa jednojajčanih blizanaca, on kaže da su blizanci uvijek podvrgnuti porođajnom stresu jer se tiskaju u maternici.
Dr. Walter F. McKeever, psiholog sa sveučilišta Toledo u Ohiu i dr. Daniel H. Geschwind, neurolog s kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu, misle da geni određuju kojom ćemo se rukom najčešće služiti, ali se ne slažu s Klarovom tvrdnjom da je za to odgovoran samo jedan gen. Oni pridaju više važnosti razvojnim čimbenicima: ?Služenje jednom rukom složeno je ponašanje, a još nije dokazano da je za složeno ponašanje kriv samo jedan gen bez utjecaja okoline.
(O ljevorukosti piše "The New York Times", a prenosi Hina)
