I u vrijeme gospodarske krize i opće besparice svi oni koji imaju posao na štednju ne bi smjeli gledati kao na luksuz. Tim više što je već sada jasno da će tek rijetki moći pristojno živjeti od mirovine.
Prvi korak treba svakako biti analiza trenutačnog stanja, uključujući i stanje svih kredita i eventualno minusa na računima, kao i potrebnih osiguranja, a drugi korak je definiranje ciljeva i želja prema kojima treba izraditi štedne programe, kaže Miro Prskalo, direktor tvrtke za financijsko savjetovanje OVB. Tako, primjerice, dodaje da ako se planira kupnja automobila, bira se bankovna štednja ili novčani fond, a ako se ima djecu, dobro je odvajati dio novca za stipendije.
5.000 kuna za nepredviđene troškove
No, da se ne bi ugrozila realizacija ciljeva i želja, prije štedne faze, izgradnje kapitala, treba osigurati trenutačnu situaciju. To znači da treba osigurati postojeću imovinu – stan ili kuću od požara, poplava, oluja, potresa i slično. Kako u Hrvatskoj ne postoji obveza osiguranja od nezgode, pametno je osigurati radnu sposobnost u slučaju nesreće ili teških bolesti.
Stambena štednja zbog visine kamata i državnih poticaja je vrlo dobar odabir, jer nakon pet godina malo koja štednja daje prinose od sedam posto.Nakon osiguranja sadašnjeg stanja i situacije, može se razmišljati o stvaranju likvidne rezerve za nepredviđene troškove, poput kvara automobila, kvara kućanskih aparata, svadbe ili sahrane. Ovaj iznos, napominje Prskalo, trebao bi biti barem 5.000 kuna i mora biti fleksibilan kako bi se do njega moglo doći u svakom trenutku, primjerice u novčanom fondu gdje je novac uvijek na raspolaganju.
Mora se privatno skrbiti za stare dane
Sljedeći je na redu, ako prihodi to dopuštaju, neki oblik štednje za mirovinu, primjerice dobrovoljni mirovinski fond ili životno osiguranje.
"Svatko tko ne želi ovisiti o socijalnoj pomoći mora privatno skrbiti za stare dane. Primjerice, u Njemačkoj, kada vam državni fond za 1. stup mirovinskog osiguranja šalje godišnji izvadak, navedena je i stavka na kojoj se preporučuje da bi se dodatno trebalo privatno štedjeti", kaže Prskalo.
Kada je osigurana sadašnjost i budućnost – mirovina, ako kojim slučajem ima "viška" novca, može se razmišljati o štednji za vlastiti kapital, za kupnju stana, kupnju novog auta, putovanje, stipendiju za dijete, vikendicu…
Tko ne voli rizike, objašnjava stručnjak za osobne financije, najbolje mu je ulagati u novčane fondove. Za ulaganje na rok od četiri do pet godina preporučuje obvezničke fondove, a na rok duži od pet godina dioničke fondove. Uz investicijske fondove, za one koji ne bježe od ulaganja s rizikom, jedna opcija su i dionice.
A što je s onima koji ne raspolažu prevelikim mjesečnim iznosima? Ako niste trenutačno u stanju izdvajati veće iznose, svakodnevno biste trebali koju kunu ubaciti u kasicu-prasicu, jer bolje bilo kakva štednja nego nikakva. Discipliniranost i umijeće odupiranja iskušenju da se kasica isprazni svaki put kad novčanik ostane prazan mogu uroditi plodom.
"Kovanice nikada ne vraćam u novčanik, nego ih stavljam u džep i kad dođem doma ubacim u kasicu-prasicu. Kad se napuni odnesem je u banku. Zadnji put su izbrojili 4.500 kuna, taj se novac može dalje uložiti u neki oblik štednje", kaže Miro Prskalo.
Načina štednje ima puno. Izbor je individualan i ovisi o mogućnostima. Najbolje je savjet potražiti kod nekog od stručnjaka za osobne financije koji vam mogu izradi financijsku analizu. Ona će pokazati da se i sa 100 kuna na duži rok može ušparati pristojna svota novca.
Tako biste, primjerice, za štednju od 100 kuna mjesečno uz kamatu od pet posto nakon 20 godina imali 40.735 kuna, nakon 30 godina 81.885 kuna, a poslije 40 godina 190.000 tisuća kuna. Ako se na stranu mjesečno odvaja 700 kuna, uz istu kamatu, nakon 20 godina ušparalo bi se 285.286 kuna, za 30 godina 573.201 kunu, a nakon 40 godina se postaje milijunaš, točnije uštedi se 1,042.200 kuna.
Vezani članci:
arti-201102030358006 arti-201101180461006 arti-201101200327006
