Nakon što se se nedavno susreli s predstavnicima Ministarstva financija, članovi Udruge Franak, pripremili su paket mjera pomoću kojih bi se zaštitili korisnici kreditnih usluga. Navode kako bi se mjere mogle provesti hitnim izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju te Zakona o kreditnim institucijama, te da ni jedna od njih neće zadirati u državni proračun. Tri su mjere ključne.

Stabilizacija glavnice kredita uspjela u Mađarskoj

Prva je predložena po uzoru na mađarski model koji je uspješno proveden 2011. godine, a odnosi se na zakonsku regulativu koja bi omogućila stabilizaciju glavnice za kredite s valutnom klauzulom švicarskog franka prema tečaju koji je bio važeći na dan puštanja kredita u otplatu. Drugi korak te mjere bio bi konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u valutnu klauzulu eura ili u kunski kredit. U bankarskim bilancama to bi se vodilo kao otpis dijela potraživanja. Tom mjerom bi se osigurala financijska stabilnost dužnika i daljnje pogoršanje u udjelima loših kredita. Istovremeno, oslobodila bi se sredstva za potrošnju, a pao bi i ukupni dug građana što bi se odrazilo i na visinu zaduženja zemlje.

Kamatna stopa s fiksnim i promjenjivim dijelom

Druga mjera je uvođenje transparentne promjenjive kamatne stope koja bi se sastojala od fiksnog i promjenjivog dijela. Promjenjivi dio bi propisao i njegovu primjenu nadzirao regulator, dok bi fiksni dio bio unaprijed definiran iznosom koji se tijekom otplate kredita ne može promijeniti te bi obuhvaćao ostale troškove financiranja, regulacije, rizika i bankarsku maržu. Tom mjerom regulirala bi se samovoljna izmjena visine bankarske marže tijekom otplate kredita, povratilo bi se povjerenje u financijske institucije te bi se omogućilo dužnicima da mogu planirati visinu svoga zaduženja i ublažiti kamatne šokove. U Udruzi smatraju kako bi na taj način postigli raspodjelu rizika između ugovorenih strana.

Zakon o osobnom bankrotu

Treća mjera je donošenje Zakona o osobnom bankrotu po hitnom postupku. Fer model bi uključivao gubitak imovine dužnika čime bi se namirio veliki dio potraživanja vjerovnika, ali i otpis ostatka duga kako bi dužnik imao mogućnost čistog starta nakon dvije do pet godina upravljanja prihodima od strane stečajnog upravitelja. Na taj način, smatraju u Udruzi, najugroženiji bi mogli pronaći izlaz iz situacije, a banke bi bile natjerane da se više posvete odnosu s klijentima. Rizik bi također tada bio ravnomjerno raspoređen.

Svoje prijedloge Udruga je poslala na adresu Ministarstva financija koje je sada na potezu.