O situaciji u kojoj Hrvatska ima više od 290 tisuća nezaposlenih, a istovremeno i nedostatak kvalificiranih radnika, već se u nas pisalo i govorilo. Zna se, naime, da imamo lošu strukturu "vojske nezaposlenih" - u jednom je dijelu riječ o slabo obrazovanom kadru, a u drugom i o socijalnim slučajevima kojima cilj nije naći posao, nego biti na jaslama "socijale". Kod onih nezaposlenih koji aktivno traže posao sve je izraženiji problem kako su oni sve stariji, pa ne mogu odgovoriti na kriterije koje posao zahtijeva, poput rada na visini u građevini.
S druge strane poslodavci ne mogu naći odgovarajuću struku i kvalificiranu radnu snagu. Nije tajna da u Hrvatskoj stalno nedostaje stručnih zidara, tesara, zavarivača, vozača teretnih vozila, a najnovija saznanja upozoravaju i na nedostatak stručne radne snage u onom u čemu se Hrvatska voli hvaliti kao svojim adutom, a to je turizam. Nedostaje nam kvalificiranih kuhara i konobara.
Zbog toga su poslodavci prijašnjih godina potrebu za stručnom radnom snagom rješavali iskazivanjem potreba za radnicima iz inozemstva, što se na državnoj razini rješavalo tzv. kvotama radnih dozvola za zapošljavanje stranih radnika.
No prošla vlada, ona Zorana Milanovića, u posljednjoj je godini svog mandata "zaboravila" donijeti odluku o kvotama za ovu godinu, a prema reakcijama poslodavaca i ova, još uvijek nova Vlada, nije zauzela jasan stav oko rješavanja ovog problema. U ovom trenutku hrvatski poslodavci koji su prijašnjih godina uvozili "strance" sada već četiri mjeseca čekaju na novo zeleno svjetlo. Ne čudi što s njihove strane dolazi inicijativa za novim rješenjima.
Slovenski model
"Umjesto sustava kvota, gdje poslodavci unaprijed, na godišnjoj bazi, moraju predvidjeti koliko bi im radnika iz tzv. trećih zemalja trebalo, predlažemo sustav zapošljavanja prema potrebi", pojašnjava Ivan Sarić iz osječkog ureda Hrvatske udruge poslodavaca. O tome je HUP već razgovarao i s bivšom Milanovićevom vladom, a prijedlog je otišao i prema vladi Tihomira Oreškovića.
U HUP-u su se ugledali na "slovenski model". Naši susjedi, odnosno njihovi poslodavci, potrebu za određenom stranom stručnom radnom snagom iskazuju u danom trenuku, dakle kada se ukaže posao. Njihov zavod za zapošljavanje ima rok od pet dana u svojoj evidenciji pronaći traženu "robu", nakon isteka tog roka poslodavcu je dozvoljen uvoz!
"To je dakle jedan dinamičan model, u kojemu se reagira prema iskazanoj potrebi. Istovremeno on omogućava poslodavcu da nalaskom u kratkom vremenu stručne radne snage bude konkurentniji u tržišnoj utakmici", smatra Sarić.
Traže povratak dualnog sustava
Ali od takvog modela korist bi mogao imati i Zavod za zapošljavanje, jer bi na osnovi tako iskazanih potreba znao koje vrste prekvalifikacije ponuditi zainteresiranim nezaposlenima.
U cijeloj ovoj priči oko potreba tržišta i prevelikog broja nezaposlenih, osim gospodarskih elemenata, nemoguće je ne uvidjeti neusklađenost obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada. Iz komorskih sustava (HOK, HGK) sve su jasnije težnje za povratak na “dualni sustav”, u kojemu bi se povezivanjem sustava obrazovanja i gospodarstva, mlade uključilo na tržište rada još za vrijeme srednjega strukovnog školovanja i visokog obrazovanja.
