U nastojanju da se prikažu prijateljskijima za okoliš, neke tvrtke reklamiraju svoje proizvode kao 'zelene' na osnovu samo jedne osobine vezane uz okoliš. Na primjer, tvrtke da se pokažu prijateljskijim za okoliš, jamče da provode određene uštede, a takve njihove tvrdnje nisu ničime mjerljive. Ili navode nešto što je irelevantno za proizvod, a prešućuju neke druge sastojke koji su štetni, kaže Jadranka Boban Pejić, naša vodeća stručnjakinja za prirodnu prehranu.

Riječ je o greenwashingu, pojmu koji je poznat u marketinškoj praksi, a najčešće se tim trikom koriste velike industrije poput energetike, te kemijske, auto i prehrambene industrije.

Šest grijehova greenwashinga

"Šest je grijehova greenwashinga. Tu je grijeh skrivenog kompromisa koji sugerira da je proizvod 'zelen' na osnovu jedne osobine vezane uz okoliš. Primjerice, uz natpise 'reciklirano' ili 'bez klora', ne navode se druge čak i važnije karakteristike proizvoda. To ne znači da su te tvrdnje lažne, ali ne daju cjelokupnu sliku utjecaja na okoliš. Najbolji su primjeri papir, uredska tehnologija, pisači, deterdženti, vrećice, sprejevi, toneri... Ovaj 'grijeh' je i najčešći te obuhvaća 57 posto od ukupnih grijehova", kaže Boban Pejić za Vjesnik .

Sljedeći na listi trikova kojima se korporacije služe je neodređenost ili nejasnost. Primjer toga je natpis 'non toxic' na proizvodu, iako Boban Pejić tvrdi da sve može biti toksično u određenoj koncentraciji. Tako npr. i sol u velikoj količini postaje opasna za zdravlje.

"Svaka tvrdnja vezana uz okoliš koja nije podržana konkretnom informacijom ili certifikatom treće strane, je zavaravanje potrošača. Takav su primjer žarulje za kućanstvo za koje nemaju dokaza o energetskoj učinkovitosti. Ili sredstva za osobnu njegu za koja se navodi da nisu testirana na životinjama, ali nemaju certifikat koji to dokazuje", kaže Boban Pejić.

Navode da ne koriste sastojak koji je ionako zabranjen

Tu je zatim i popis sporednih ili nevažnih tvrdnji kojima se neki proizvod želi okarakterizirati. Kao primjer toga navodi oznaku da neki proizvod ne sadrži CFC, a riječ je o sastojku koji je ionako zabranjen još prije 30 godina! U zamke spada i teza - manje od dva zla. Riječ je o tvrdnjama koje mogu biti istinite unutar određene kategorije proizvoda, ali odvlače kupca od većih utjecaja koje kategorija kao cjelina ima. Primjeri toga su organske cigarete i 'zeleni' herbicidi i insekticidi.

"I naposljetku, tu je i navođenje tvrdnji koje jednostavno nisu istinite, a to je čisto laganje potrošača", kaže Boban Pejić.

Zbog ovakvog ponašanja kompanija i oglašivača, Greenpeace je pokrenuo i program StopGreenwash.org koji razotkriva takve tvrtke koje se lažno prezentiraju.