Superkompjuterska središta širom svijeta povezuju se preko Interneta stvarajući novu generaciju neizmjerno moćnih strojeva. Takve su mreže superkompjutera potrebne zbog određenih znanstvenih problema koji su toliko složeni da ih kompjuteri ne mogu riješiti zasebno. Softver koji se koristi za povezivanje superkompjutera ujedno se upotrebljava za pružanje pristupa visoko razvijenim kompjuterima na sveučilištima i istraživačkim.
Prve su mreže međusobno spojenih superkompjutera, ili računalnih matrica, već stvorene u SAD, a američka je vlada na bolje povezivanje strojeva utrošila oko 100 milijuna dolara. Sveučilišta, istraživački laboratoriji i tvrtke posjeduju kompjutere na kojima mogu izvoditi pokuse. Matrični softver, baš kao i Internet browser, predstavlja pozadinsku stranicu mreža superkompjutera. Na taj način istraživači mogu primati podatke na jednak način svakoga dana, pa čak i sa različitih kompjutera, ako koriste matricu. Jednom riječju, nova će tehnologija generirati novo znanje. Umjesto osobnog traganja za podacima na Webu, strojevi će sami pružati podatke.
Nadmoćnost matričnog softvera već je dokazana. Skupina istraživača sa Sveučilišta Iowa pod vodstvom Kurta Anstreichera i Nathana Brixiusa koristila je softver Grida pod imenom Globus u povezivanju kompjutera kako bi riješili Ťnug30ť Quadratic Assignment Problem (QAP) koji je postavljen 1968. U računalno rješavanje problema uključeno je 1.000 kompjutera iz 8 različitih ustanova na različitim položajima u svijetu. Za rješenje problema je bilo potrebno 6,9 dana, dok bi samo jedan kompjuter, pretpostavljaju znanstvenici, problem rješavao 6,9 godina.
