Uzalud se čekao "zlatni gol" u dva produžetka finala kupa UEFA. Na Parken stadionu na kraju su odlučili udarci s bijele točke. Kada je Gheorghe Popescu svladao Seamana krenuo je turski urnebes. 4:1 nakon igre živaca, poslije dvoboja u kojem su obje momčadi zapucale toliko stopostotnih prilika. U 93. minuti je zbog "balkanskog sindroma" pod tuš, zbog udarca s leđa Tonya Adamsa, morao "Maradona s Karpata" Gheorghe Hagi. U tom trenutku Arsenal je dobio "priliku sezone", no naposljetku su Englezi ipak izgubili titulu. Šuker, koji je ušao s klupe, te Vieira, pogodili su vratnice i hvatali se za glavu. Turci su uzvratili nepogrešivim udarcima Erguna Penbea, Hakana Sukura, Umita Davale i Popescua te rasplinuli sve Wengerove nade. Ray Parlour jedini je s bijele točke svladao junaka utakmice Brazilca Claudia Taffarela.
Arsenal je na istom travnjaku, u Kopenhagenu, došao do naslova Kupa pobjednika kupova 1994. Najveća zapreka novom engleskom trijumfu zasigurno je bio vratar Galatasaraya. Ono što je "skinuo" Henryu u 107. minuti te Nwankwou Kanuu
nedugo zatim, donijelo je Taffarelu epitet "turskog heroja". Arsenal je, pak, drugi put u europskom finalu izgubio nakon lošijeg izvođenja jedanaesteraca. Prvi put to se "topnicima" dogodilo 1980. u okršaju protiv Valencije.
Najmanje 12 tisuća Turaka vodilo je crveno-žute do jednog od najvećih sportskih uspjeha moderne turske države. Najzvjezdanije trenutke u 100 godina postojanja Galatasaray je doživio pod trenerskom palicom Fatiha Terima. "Put do zvijezda" bio je trnovit. Redom su Turci otpisivali Bolognu, dortmundsku Borussiu, Mallorcu te naposljetku Leeds. Da je šećer doista došao na kraju potvrđuje i podatak da je nakon osvojenog prvenstva i Kupa Turske, ovo Galatasarayeva trostruka kruna. Englezi ove sezone nisu uzeli ni jednu europsku titulu.
Nakon herojske borbe i izvođenja jedanaesteraca nogometaši Galatasaraya svladali su Arsenal te postali prva turska momčad koja je ikada osvojila bilo koji od europskih kupova.
