Službenim priopćenjem izvršnog direktora Engleskog nogometnog saveza Adama Croziera potvrđeni su navodi talijanske novinske agencije ANSA-e o Erikssonovu angažmanu. Prvi put u povijesti izbornik engleskih nogometaša bit će stranac. Erikkson, koji je odbio komentirati ANSA-inu vijest, bit će deseti izbornik "Gordog albiona" od Drugog svjetskog rata naovamo. Ugovor je potpisan u prisustvu tri dužnosnika engleskog Saveza u rimskom Formellu, bazi Lazijevih nogometaša. Otočke novine već su donijele naslove "Šveđanin će morati ujediniti nogometno podijeljenu naciju", a nije izostao ni gnjev "konzervativaca", koji su poručili kako je za domovinu nogometa "sramota što je reprezentativno kormilo preuzeo stranac". Jedan od najglasnijih protivnika novonastale situacije bivši je reprezentativni branič Jack Charlton, član generacije koja je 1966. osvojila naslov najboljeg na Globusu.
"To je katastrofa. Na čelo reprezentacije došao je čovjek koji izborničku dužnost nije obavljao ni u svojoj zemlji. Malo je reći kako je ovo sramota, poniženje, užasno frustrirajuća situacija," nije birao riječi brat puno poznatijeg Bobbyja Charltona, i sam bivši izbornik, koji je vodio izabranu vrstu Republike Irske.
No ima i drugačijih mišljenja. Engleski kapetan sa Svjetskog prvenstva 1990. Terry Butcher izjavio je kako je "vrlo zadovoljan Erikssonovim imenovanjem", a i Alan Mullery, još jedan bivši kapetan, ocijenio je da "izbor Erikssona doživljava kao veliko olakšanje". Nogometni komentator David Lacey u Guardianu se prisjetio kako je upravo engleski stručnjak George Raynor odveo Švedsku do finala Svjetskog prvenstva 1958.godine.
Švedski tisak Erikssonu je već poručio kako je izabrao "najteži posao na svijetu".
"Bobbyja Robsona 'proganjali' su zbog sijede kose, Glena Hoddlea zbog njegovih uvjerenja, Terryja Venablesa zbog poslovnih ugovora, a Grahama Taylora za gotovo sve moguće," na plastičan način svoju je poruku ponudio kolumnist Aftonbladeta, u želji naglašavanja pritiska koji će uslijediti i traženja rezultata "odmah i sad".
"Svennis", kako švedski tisak tepa 52-godišnjem treneru rođenom u sjevernom gradići Torsbyju, odlučio se za veliki izazov. Kolumnist Expressena njegovo imenovanje za engleskog izbornika ocijenio je kao golemi korak u švedskoj sportskoj povijesti - "Ako i postoji teži posao u svjetskom nogometu, ovaj je najprestižniji, najplaćeniji i vjerojatno najljepši!!!!".
Erikssonove prijatelje među trenerima takav postupak nije previše iznenadio. Trener Landskrone Reine Almqvist, koji s njim često izmjenjuje trenerska iskustva, izjavio je kako "nije iznenađen, jer je to prirodan slijed Erikssonove karijere". Uostalom, da postoji neka tajna veza dokazivao je tijekom godina, prihvativši engleski model igre. Stvari koje je naučio uz Boba Houghtona i Roya Hodsona, koji su ostavili velikoga trenerskog traga u skandinavskom nogometu, Eriksson je provlačio još od treniranja Goeteborga pa sve do danas.
Mjesto engleskog izbornika bilo je upražnjeno od trenutka kada je Kevin Keegan, poslije debakla na Wembleyju od Nijemaca, podnio neopozivu ostavku. Menadžer Leicestera Peter Taylor i pomoćni trener Manchester Uniteda Steve McLaren vodit će Engleze u prijateljskoj utakmici protiv Italije 15.studenoga u Torinu, oni su ionako u cijeloj priči imali ulogu "vatrogasaca". . .
Na britanskim kladionicama Eriksson je uz Arsena Wengera bio najveći favorit za izborničko mjesto, no dugo je trajalo opiranje i protivljenje vlasnika Lazija Sergia Cragnottija takvoj ideji. Cragnotti je inzistirao na Erikssonovom ostanku na Olimpijskom stadionu. Prije tri dana za otočke novine izjavio je kako Erikssonu do isteka ugovora s braniteljima "scudetta" i osvajačima talijanskog Kupa neće dopustiti ni pregovore s čelnicima Engleskog nogometnog saveza. Eriksson je 1997., kada je za angažman u Blackburnu praktički trebalo tek parafirati dogovoreno, završio upravo u Laziju, te je na taj način propalo njegovo premijerno sjedanje na neku od otočkih klupa.
Eriksson, jedan od najpopularnijih likova Serie A, na Apeninima za kruh zarađuje već trinaest godina. Sjedio je na klupama Rome, Fiorentine i Sampdorie, a od 1997. odgovara za rezultate Lazija. U svojoj prvoj sezoni vođenja "Celestina", 1998. doveo ih je do pokala talijanskog Kupa. Godinu dana poslije u Rim je stigao naslov Kupa pobjednika kupova. Te sezone Laziju je "scudetto" izmakao za jedan bod, nakon "ekskluzivnog prava" na čelno mjesto prvenstvene ljestvice pad je uslijedio u posljednja dva mjeseca i Milan je prigrabio još jednu titulu.
Prošle sezone stvari nisu izmakle kontroli, nakon 26 godina Lazio je čak osvojio "duplu krunu", naslov prvaka Italije i Kup. Drugi Lazijev naslov prvaka u klupskoj povijesti bila je prva Erikssonova titula na Apeninima, no peta u karijeri. 1981. S Goeteborgom je, naime, osvojio naslov prvaka Švedske, a 1983., 1984. i 1991. s Benficom je "pokorio" portugalske travnjake. U svojoj trenerskoj biografiji ima i jedan naslov Kupa UEFA (1982.,Goeteborg).
Do trenutka Erikssonova preuzimanja reprezentacije Englezi će u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2002. odigrati tri susreta, protiv Finaca kod kuće 24.ožujka, te u gostima s Albancima 28.ožujka i Grcima 6.lipnja. Za trenera koji je svoj put počeo u trećeligašu Degerforsu 1976. preuzimanje izabrane vrste Engleske bit će kruna karijere. . .
