U utorak zatvoreni privatni dom za osobe sa psihičkim smetnjama je Hilton u usporedbi s nekim državnim domovima, tvrdi Katarina Sokić. Ona je prije četiri godine u Mirkovcu i Lobor Gradu provela, kaže, prvo i jedino istraživanje u kojem je stotinjak štićenika pitala o uvjetima života.

"Osnovna impresija je čemer i jad. Garderoba im se pere skupno i onda svatko što uhvati obuče na sebe. I ono što me je posebno zaprepastilo da ih je gotovo 90 posto pitalo da li imam što za jesti. I da nemaju nikakve privatnosti i da štakori po njima hodaju", ispričala je Katarina Sokić.

Htjeli smo provjeriti je li se što promijenilo, no ravnatelji nisu omogućili snimanje. Otišli smo zato u najstariji državni dom, iz sredine 18. stoljeća, u Osijeku. Vidno je oronuo, ali uredan. Štićenike vode na ljetovanje, imaju i računala. Ravnatelj kaže, bilo bi i bolje da je novca više.

"Zgradu možda ne čine toliko zidovi koliko ljudi. Ljudi koji ovdje rade i koji se bave s tim moraju biti i jesu dobro motivirani", rekao je Ladislav Lamza, ravnatelj Doma za psihički bolesne osobe Osijek.

Prihvatili su i 28 štićenika iz doma strave kod Đakova. U polju su, kažu nam, radili kao robovi, njihova pisma obitelji nikad nisu primile. Ministrica tvrdi, domova u kojima se zlostavlja štićenike - više nema. No zatvaranja će biti još.

"Imamo otprilike još desetak domova koji su u dosta lošem stanju zbog toga što je riječ o starim zgradama", rekla je Milanka Opačić, ministrica socijalne politike.

Katarina smatra da se mora učiniti više. Na loš život štićenika upozorila je i bivšeg i sadašnju ministricu socijale. "Ne možete reći da niste znali, znali ste. Poslala sam im kompletnu radnju, nakon toga ništa."

"U našoj inspekciji za cijelu Hrvatsku radi samo sedam ljudi. Dakle sedam ljudi koji obično idu u inspekcijski nalaz onog trena kada imaju određene dojave. To je nažalost jedan proces, to ne možemo od danas do sutra", rekla je Opačić.

No do ulaska u Uniju - morat će. Europski su standardi mnogo viši, bez oronulih domova, a štićenici su smješteni u udomiteljske obitelji ili manje zajednice. Da im uvjeti života ne budu teži od njihove bolesti.