U intervjuu Hini po završetku svog prvog službenog posjeta
Bruxellesu hrvatska predsjednica Kolinda
Grabar-Kitarović naglašava da Hrvatska treba aktivnije
sudjelovati u stvaranju europskih politika, provesti strukturne
reforme kako bi izašla iz krize, pojačati rad državne uprave kad
je u pitanju privlačenje sredstava iz europskih fondova. Rekla je
i da se Hrvatska mora snažnije angažirati u rješavanju problema u
Bosni i Hercegovini i aktivnije se postaviti u srbijanskim
pregovorima o priključenju Uniji.
Upravo ste završili svoj prvi službeni posjet Bruxellesu.
Koje su glavne poruke koje ste čuli od predsjednika Europskog
vijeća Donalda Tuska i Komisije Jean-Claudea
Junckera?
Moram reći da su svi razgovori bili dobri, srdačni, sadržajni i
konstruktivni. Izrazila sam želju da Hrvatska igra puno snažniju
i aktivniju ulogu u okviru NATO-a i u okviru Europske unije.
Mislim da smo se malo previše zatvorili u sebe, još uvijek našim
građanima nije skroz sjelo da smo sada članica NATO-a i EU-a i da
aktivno sudjelujemo u stvaranju politika.
U tom smislu moramo pojačati svoj rad na tome, kako u
osvješćivanju hrvatske javnosti o ulozi koju sada zauzimamo na
europskom kontinentu i euroatlantskom prostoru, tako i svoj rad i
naše napore i u okviru NATO-a i okviru EU-a. Kada je riječ o
Europskoj uniji, podijelili smo zabrinutost gospodarskim stanjem
u Hrvatskoj, koja već šest godina ne izlazi iz krize i recesije i
potrebne su puno snažnije strukturne reforme i mjere, sadržajne,
koordinirane kako bi se Hrvatsku izvuklo iz krize.
Sadržaj razgovora bio je i kako što bolje iskoristiti prednosti
članstva. To se odnosi na energetsko povezivanje, a posebno želim
da izvučemo sredstva iz EU-a kada je u pitanju LNG terminal na
Krku. Jednako kada je riječ o prometnom povezivanju Hrvatske,
uključujući i spajanje sjevera i juga, što znači Pelješki most i
ostala energetska i transportna infrastruktura. Iznimno mi je
drago da jedan od prvih projekata odobren u okviru Europskog
investicijskog fonda jest dubrovačka zračna luka, što znači da
možemo ponuditi konkretne i sadržajne projekte i što znači da
možemo povući sredstva iz Europske unije.
Je li Hrvatska u nepune dvije godine članstva iskoristila
sve mogućnosti koje članstvo pruža, što se moglo bolje napraviti,
koje pogreške je do sada učinila i koji su najveći
dosezi?
Držim da nismo u potpunosti iskoristili sve prednosti članstva, a
vidim da to osjećaju hrvatski građani, koji to i javno
izražavaju. Sasvim je jasno da je Hrvatska po iskorištavanju
sredstava iz europskih fondova, nažalost, jedna od država koja je
doista na dnu ljestvice. Možda čak i najgora država u Europskoj
uniji po iskorištavanju fondova u prve dvije godine.
Većinu sredstava koje smo povukli, povukli smo iz programa i
projekata koji su isprogramirani još u vrijeme bivše vlade.
Dakle, definitivno, moramo pojačati napore, osnažiti edukaciju,
ali i rad državne uprave kada je riječ o povlačenju sredstava iz
kohezijskih fondova i sredstava za poljoprivredu, ribarstvo i
druge.
Isto tako držim da se nismo politički dovoljno nametnuli, da smo
još uvijek pomalo bojažljivi. Te prve dvije godine smo
iskoristili samo za nekakvo učenje za stolom.
Vidim prostora za puno snažniju, punu izraženiju ulogu Hrvatske
kroz jedno, neću reći nametanje, ali svakako projiciranje sebe
kao snažne europske države koja ima ambicije postati jedna od
najnaprednijih europskih država.
Hrvatska se zauzima za daljnje proširenje EU-a i NATO-a
na svoje susjede. Može li uspjeti novi pristup Europske unije
prema Bosni i Hercegovini, po kojem se sada na prvo mjesto
stavljaju ekononomske i socijalne reforme, dok bi se ustavna
pitanja, pitanja ravnopravnosti građana i naroda ostavilo za
kasnije?
To je pitanje na koje neprestance upozoravam sve svoje
sugovornike, kako u EU, tako i u NATO-u te kolege iz drugih
država, posebno SAD-a, jer mislim da se međunarodna zajednica, i
naravno Hrvatska moraju angažirati više u BiH kako bi se postigao
dogovor o funkcioniranju države.
Hrvatska podržava europsku inicijativu, podržava napore gospođe
(Federice) Mogherini, međutim, isto tako imamo i snažan interes
zaštititi prava i položaj hrvatskog naroda, koji mora konačno
postati jednakopravan na cijelom teritoriju BiH i jednakopravno
sudjelovati u institucionalnom, gospodarskom i svakom drugom
obliku života u Bosni i Hercegovini.
Posebno upozoravam na to da se sve one izjave i sve ono što
govore predstavnici hrvatskoga naroda u BiH o položaju hrvatskoga
naroda shvate ozbiljno. Dakle, da se pristupi pitanju položaja
hrvatskog naroda na način da bez hrvatskog naroda nema Bosne i
Hercegovine i da je rješavanje tog pitanja nužno za političku
emancipaciju Bosne i Hercegovine i napredak BiH u eurotlatnskim
integracijama.
Hrvatskoj je posebno u interesu da BiH napreduje što je moguće
brže u članstvo Europske unije i drago mi je da će se Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju početi primjenjivati 1.
lipnja.
Kako se Hrvatska treba postaviti u pregovorima koje će
Srbija voditi o pristupu Europskoj uniji? Na čemu treba
inzistirati i treba li koristiti svoje članstvo za brže
rješavanje otvorenih pitanja s tom zemljom? Treba li se ponašati
onako kako se Slovenija ponašala prema Hrvatskoj dok je
pregovarala ili drugačije?
Hrvatska se tu mora postaviti aktivno. Činjenica je da je
Hrvatskoj u interesu članstvo Srbije u Europskoj uniji, naravno
utemeljeno na dosezima i ispunjavanju svih kriterija koje je i
Hrvatska morala ispuniti. Članstvo u EU se ne može koristiti kao
sredstvo ucjene, nikome to nije namjera. Međutim, činjenica jest
da jedan od kriterija za članstvo u EU jesu i dobrosusjedski
odnosi i cijela ona skupina kriterija iz tzv. Procesa
stabilizacije i pridruživanja, što podrazumijeva dobrosusjedske
odnose i rješavanje otvorenih pitanja.
Ja vidim taj prostor koji doista možemo i moramo iskoristiti da
usporedo s tim pregovorima za članstvo Srbije u EU, mi isto tako
razgovaramo i pregovaramo sa Srbijom o rješavanju svih otvorenih
pitanja i držim da je i jednoj i drugoj državi u interesu da se
ta pitanja riješe što je moguće prije temeljem kriterija
dobrosusjedskih odnosa, načela Povelje UN-a i međunarodnog
prava.
Bili ste na visokoj poziciji u NATO-u, jučer ste
razgovarali s glavnim tajnikom Saveza. Kako vidite ulogu NATO-a u
kontekstu zaoštrenih odnosa s Moskvom zbog Ukrajine, jesmo li već
u Hladnom ratu ili na njegovu pragu?
NATO je svako jamac sigurnosti i stabilnosti europskog kontinenta
i cijelog transatlantskog prostora. Dobro je da je Hrvatska u
NATO-u. Naravno, uvijek govorim da mi moramo razvijati svoje
oružane snage koje će prije svega biti jamac sigurnosti Hrvatske,
međutim, dobro je biti i dijelom tog sigurnosnog kišobrana.
Nemojmo zaboraviti da NATO nije samo vojna, već i politička
organizacija i da je NATO isto tako savez vrijednosti kao što su
sloboda, ljudska prava, poštivanje načela međunarodnog,
solidarnosti i slično. Dakle, NATO nastavlja igrati svoju
ulogu.
Ne bih ovo što se sada događa nazvala nekim novim Hladnim ratom,
zato što doista postoji i želja i volja sa strane NATO-a i EU-a
da se ovo pitanje ukrajinske krize riješi putem dijaloga i
uključivosti, uključenja Rusije u proces, a ne
isključivosti.
Jedino rješenje ukrajinske krize jest političko rješenje. Treba
ustrajati, razgovarati s Rusijom i treba ustrajati na tome da
Rusija poštuje odredbe Sporazuma iz Minska, isto tako da poštuje
i sve postulate međunarodnog prava, uključujući i poredak država
21. stoljeća, stabilnost, suverenitet, teritorijalnu cjelovitost
i političku neovisnost svake države i pravo svakog naroda i svake
države da sami odluče o svojoj budućnosti.
Kakvi su izgledi da Crna Gora i Makedonija dobiju do
sljedećeg summita NATO-a pozivnicu za članstvo u NATO-u? U
kontekstu stanja u istočnoj Ukrajini i pogoršanja odnosa s
Rusijom, unutar NATO-a nema suglasja oko proširenja na Crnu Goru,
neke se članice ne žele zamjeriti Vladimiru Putinu, a druge
ističu da se ne može Rusiji prepustiti pravo veta na proširenje
Saveza.
Kada je riječ o Makedoniji, znamo da je tu pitanje spora između
Grčke i Makedonije i dok to ne bude riješeno Makedonija ne može
postati punopravnom članicom jer NATO djeluje na principu
konsenzusa svih država članica. Ne moraju se svi slagati, ali se
nijedna država ne može protiviti nečemu.
Za Crnu Goru zagovaram upućivanje pozivnice za članstvo u NATO-u,
prije kraja ove godine, zapravo što je moguće prije. To je dobro
i za Crnu Goru i za područje jugoistoka Europe i za NATO.
Politika proširenja, politika otvorenih vrata pokazala se vrlo
pozitivnom politikom. Na taj se način ujedinjavala Europa, širio
se taj prostor mira, slobode, sigurnosti i stabilnosti i vrijeme
je zapravo da se proces okonča i na prostor jugoistoka Europe.
Držim da je Crna Gora spremna za tu pozivnicu za članstvo, a
uostalom na crnogorskom je narodu da odluči o svojoj budućnosti i
kada je riječ o njihovu članstvu odluku ne može donositi ni
Rusija niti bilo koja treća zemlja. To ovisi samo o odluci NATO-a
i o želji Crne Gore da postane članicom NATO-a.
