MODERNI ODBOJKAŠKI ROBOVLASNIK
Glen Hoddle imao je sve što bi engleski nogometni izbornik trebao imati: igračku karizmu, goodlooking, relativnu uspješnost na trenerskoj klupi. . . itd. Čak i kada je rezultatska krivulja Gordog Albiona nakon Svjetskog prvenstva u Francuskoj počela lagano, ali sigurno opadati, Hod se prilično čvrsto držao u sedlu. A onda ga je odnio vrag, samo zbog jedne rečenice:
"Ljudi s invaliditetom ispaštaju zbog nekih pogrešaka u svojim prošlim životima."
Sasvim nenogometna rečenica, izrečena u nenogometnom interviewu u nekom otočkom tabloidu, vjerojatno off the record i sasvim sigurno nedovoljno promišljena. Javnost je digla kuku i motiku na sirotog Hoddlea. Nisu pomogle ni suze njegove kćeri i njezina pisma svim članovima FA Boarda. Na dan kada mu je na FIFA Gala svečanosti dodijeljeno priznanje za igrački i trenerski rad, Glen Hoddle dobio je otkaz.
Čemu ova uvodna reminiscencija o nečemu što se dogodilo prije godinu i pol dana?
Pa da bi se pokazala razlika između zapadnoeuropskog i hrvatskog shvaćanja statusa i uloge javne ličnosti. Iako se ta Europa ponekad sasvim bezrazložno idealizira, u ovom je slučaju miljama ispred nas. Vani je javnim ličnostima dozvoljeno reći i napraviti bilo što, ali za to snose odgovornost. Javnost je pravi policajac koji doslovno primjenjuje ono čuveno: "Možete šutjeti, ali sve što kažete može se i hoće upotrijebiti protiv vas". Na pola puta do izgrađene demokracije, Hrvatska je za sada prihvatila samo prvi dio rečenice o pravima i dužnostima javnih osoba. Ovdje doista svatko može bubnuti i ostati živ. Eskapade Miroslava Blaževića već su legendarne, a nakon njegovog (privremenog?) silaska sa scene traje bitka za nasljednika, "The Greatest Shitmakera". Za sada vodi g. Livio Tončinić, glava odbojkaškog saveza, koji je, zaboravivši da prije puštanja jezika u pogon valja uključiti mozak, ispalio: "Barbara Jelić je neozbiljna jer je ostala u drugom stanju"!!!
Rečenog gospodina ne poznajem (a nakon ovog bisera nemam ništa protiv da tako i ostane), ali pretpostavljam da je i on sam ponosni otac. Kako bi reagirao da poslodavac njegove supruge razmišlja na njemu sličan način? Nažalost, g. Tončinić promašio je i zanimanje i epohu u kojoj se rodio.Sa svojim svjetonazorom trgovca robljem sjajno bi se uklopio i veliki probitak ostvario u doba prvobitne akumulacije kapitala ili malo poslije u manchesterskim tvornicama u kojima su se bjesomučno izrabljivala djeca i žene. No i u ovom vremenu on može ostaviti trag. Očekujem da na sljedećoj utakmici sve hrvatske odbojkašice nastupe s pojasom nevinosti, a ključeve će čuvati Veliki Inkvizitor, g. Tončinić osobno.
NA VOLEJU (1): Paklena srijeda
NA VOLEJU (2): Ćiro lives forever
NA VOLEJU (3): Eutanazija Ćire
