PAKLENA SRIJEDA
Tri boda u džep, par piva u sebe (...a za jukebox i fliper ćemo vidjeti), to je bilo rješenje za osvježenje u srijedu navečer. Nažalost, ispalo je sasvim drugačije.
Blago onima koji su na licu mjesta nazočili utakmici sa Škotima. Mislim, potrošili su nešto više novca, a rezultatom smo jednako nezadovoljni ? ali biti na maksimirskim tribinama značilo je izbjeći uvrede Davora Šukera putem TV ekrana upućene svim političkim neistomišljenicima, u ovom slučaju većini građana Hrvatske. Političko ? nogometni bućkuriš krčka se u Hrvatskoj već godinama, a završna "Šuker epizoda" tužni je finale sasvim neprobavljive kuhinje, čiji specijaliteti teško padaju na želudac. Sve manje centarfor, a sve više političar, Šuker si uzima za pravo pljuvati iz svoje kule bjelokosne po glavama građana Republike Hrvatske, sažalno i pokroviteljski smatrajući ih zabludjelim ovcama, guskama u magli i sličnim obezglavljenim bićima sitnog zuba koja će valjda za četiri godine bolje zaokruživati na izbornim listićima. Naravno, nitko pametan ne odriče pravo Davoru Šukeru da kao Građanin JMBG 0101968... potpiše bilo kakvu peticiju, čak je prethodno ne mora čitati (kao što prema vlastitom iskazu nije pročitao ni ovu). No osiliti se toliko i tvrditi da onaj tko to ne slijedi njegov primjer nije Hrvat (ili nije PRAVI Hrvat??????), vrhunac je besramnog ponašanja i udarca daleko, daleko od okvira gola. Skroz u kuruzu.
Nakon toga g. Šuker je preselio na tribinu, a kamere su se okrenule prema travnjaku. Nakon opterećujuće sportsko-političke sage (u kojoj su, da se razumijemo, neke izjave iz tabora vladajućih po uvredljivosti uz bok Šukerovima ? vidi poglavlje o držanju ruke na prsima), pomislih: napokon malo nogometa. I stvarno: MALO nogometa. Dvadeset minuta igrali su naši kao nekada, a nakon primljenog gola opet smo pokazivali ono što uglavnom pružamo zadnje dvije godine. Dva boda iz dva nastupa ? to je malo, ali situacija nije katastrofalna. Ima u Europi jednako velikih (i većih) reprezentacija s triput većom glavoboljom. U šestoj skupini nitko nije odmakao predaleko i zapravo će se prava prednost stjecati u sljedećim izravnim obračunima u trokutu Hrvatska ? Škotska ? Belgija. Naravno, Hrvatska ni za živu glavu ne smije ne inkasirati svih dvanaest bodova u utakmicama s Latvijom i San Marinom. S Ćirom ili bez njega? Bez njega, ako imamo boljeg. Ako nemamo, onda s Ćirom. Ali, može li Miroslav Blažević istovremeno biti zabavljač javnosti, analitičar tiska, političar i ozbiljan izbornik u ozbiljnom Savezu? Vjerojatno ne može, međutim sve to bio je i do sada, pa njegovim poslodavcima iz HNS-a nije smetalo. Ako sada Marković & Co. promijene mišljenje i daju mu otkaz zapravo će priznati da su griješili svih ovih mjeseci i godina nakon francuske bronce.
Ubrzo nakon završetka utakmice svi ovi problemi postali su mali, ništavni, drugorazredni... Stigla je slika s valpovačkog asfalta. Ruke koje su gutale kilometre i osvajale olimpijske medalje beživotno leže u blatu. A srijeda je mogla biti tako lijepa...
