Do otkrića se došlo usporedbom količine deuterija, teškog vodika, u meteoritu s Marsa i u atmosferi crvenog planeta.
U raspršenoj vodi u Marsovoj atmosferi, količina deuterija u odnosu na vodik pet puta je veća negoli u vodi na Zemlji.
Dosad se ta razlika pripisivala činjenici da je vodik koji je lakši od deuterija, s vremenom brže nestao iz zraka na Marsu. Dakle, ako su Mars i Zemlja u početku imali jednake količine tih dvaju plinova, to bi značilo, misle astronomi, da je oko 90 posto vode iz Marsove atmosfere i kore nestalo.
U novoj studiji dr. Laurie Leshin s državnog sveučilišta u Arizoni analizirala je sadržaj deuterija i vodika u kristalima koji sadrže vodu u meteoritu s Marsa pod nazivom QUE 94201 koji je 1994. pronađen na Antarktici.
Ona je primijetila da je omjer deuterija i vodika u tim kristalima bio dva naspram jedan. Sastav vode koja se nalazila na Marsu prije tri milijuna godina, kad se meteorit odvojio od planeta, nije dakle bio jednak onome na Zemlji.
Dosadašnje procjene astronoma o nestanku vode na Marsu bile su dakle pogrešne: zapravo, misli dr. Leshin, Mars je izgubio dva do tri puta manje vode no što se mislilo.
Istraživačica u studiji nije htjela dati procjenu količine vode koja bi u Marsovoj kori još mogla postojati u obliku leda ili tekućine.
Na fotografijama koje je nedavno snimila sonda Mars Global Surveyor (MGS) kružeći oko crvenog planeta, otkrivene su usjekline koje su izdubile bujice blata što je moglo nastati od vodenih izvora sakrivenih ispod površine.
Prema mišljenju istraživača koji su došli do tog otkrića, Michaela Malina i Kena Edgetta, "tekuća bi se voda mogla kriti na manjoj dubini ispod površine Marsa".
Prije više milijarda godina, voda je u izobilju tekla površinom crvenog planeta, kad je njegova temperatura bila viša, a atmosfera gušća. Danas, budući da atmosfere gotovo i nema, voda na površini je zamrznuta ili se pretvorila u vodenu paru. No na dubini od nekoliko metara ispod površine, pritisak je dovoljan da bi voda mogla biti u tekućem stanju.
