ZAGREB - Obama je subotu u tjednom radijskom obraćanju naciji rekao da Amerika mora upotrijebiti ograničenu vojnu silu u Siriji kako bi spriječila buduće napade kemijskim oružjem, istaknuvši kako ne želi ulaziti u još jedan skup i dug rat. Američki državni tajnik JohnKerry je u Vilniusu svojim europskim kolegama poručio da Sjedinjene Države ne mogu obećati da će čekati izvješće UN-a o upotrebi kemijskog oružja u Siriji prije potencijalnih vojnih napada na Damask.
Vojna akcija izgleda neminovna i dok analitičari razmatraju načine i sredstva kojima će akcija biti izvedena te koje će zemlje u njoj sudjelovati i kakve će posljedice ostaviti u regiji i šire, nejasno ostaje bitno "tehničko" pitanje - kako SAD namjeravaju uništiti ili neutralizirati kemijski arsenal sirijskog režima?
U novijoj povijesti poznat je neuspješan pokušaj uništavanja kemijskog oružja u Zaljevskom ratu 1991. godine. Sjedinjene Države bombardirale su tada bunker broj 13 u Al Muthani u Iraku u kojem je bilo približno 2500 topničkih granata i raketa s kemijskim oružjem. Rezultat - do dana današnjeg, više od 20 godina nakon tog događaja, nitko se ne usudi prići tom mjestu. "Ulazak u bunker predstavlja rizik zbog velike opasnosti od eksploziva i otrova", kaže Organizacija za zabranu kemijskog oružja u svojem izvješću za 2012. godinu.
Stručnjaci kažu da se kemijsko oružje može, pojednostavljeno rečeno, neutralizirati na dva načina. Jedan je spaljivanje na vrlo visokoj temperaturi, tako da dođe do raspada kemikalija na manje molekule i atome, a drugi je kemijska neutralizacija - promjena sastava tako da spoj više nije otrovan. Napad na skladište kemijskog oružja konvencionalnim oružjem nema smisla jer bi samo oslobodio otrove u atmosferu. Opasnost postoji čak i kod onih bojnih otrova čije komponente se drže odvojeno i sastavljaju neposredno pred ispaljenje, jer bi eksplozije pri napadu na skladište mogle dovesti do neželjenog miješanja komponenti.
Unutar Pentagona Agencija za smanjenje obrambenog rizika (Defense Threat Reduction Agency -DTRA) razvija oružja za napad na skladišta i instalacije za uporabu kemijskog oružja. Jedan od rezultata njihovog djelovanja je i bomba CBU-107. Bomba težine oko 450 kilograma se na ranije određenoj visini rastvori i iz nje ispadne približno 3700 malih šipki od čelika i volframa koje u slobodnom padu dobiju dovoljno energije da bez eksplozije probiju kontejnere s kemijskim oružjem bez izazivanja eksplozije koja bi raspršila otrov.
Sarin je teži od zraka i njegova učinkovitost brzo opada na sunčevoj svjetlosti i miješanjem s kisikom. Međutim, čak i pod uvjetom da se kemijsko oružje nalazi u slabo zaštićenom skrovištu, a ne u bunkeru, ako SAD žele izbjeći kolateralne žrtve trebalo bi paziti da napadnuto područje ne bude u blizini naselja i da nema vjetra koji bi otpuhao otrov prema civilima.
Još jedno ubojito oružje smišljeno za borbu protiv bojnih otrova je bomba BLU-119/B. U bombi ukupne težine 900 kilograma, koja ima malo kumulativno punjenje kojim probija spremnik u kojem se nalazi bojni otrov, nalazi se i oko 300 kilograma bijelog fosfora. Taj sastojak pri izgaranju dostiže temperaturu i do 2700 stupnjeva Celzijevih, što bi trebalo biti dovoljno za neutraliziranje otrova.
DTRA ima i niz dugih, manje poznatih oružja koja služe za uništavanje i neutraliziranje bojnih otrova, koja se mogu koristiti uz program SERPENT koji simulira učinke napada uz proračune temeljene na elementima poput brzine širenja otrova, smanjenja njegove učinkovitosti te predviđanje kolateralne štete.
Napadima iz zraka moglo bi se pokušati eliminirati uskladišteno streljivo, postrojbe zadužene za kemijsko oružje, postrojenja za proizvodnju takvog oružja te sva infrastruktura koja ih povezuje.
Međutim, količina kemijskog oružja u Siriji i raširenost po terenu Amerikancima će zadaću njegovog uništavanja i neutraliziranja učiniti jako teškom i skoro nemogućom. Razne procjene govore da Sirija ima najmanje 1000 tona bojnih otrova u svom arsenalu. Zabrinjava mogućnost da Amerikanci slučajno pogode skladište bojnog otrova gađajući posve druge ciljeve jer su Asadove snage to oružje više puta premještale.
Stručnjaci tvrde da bi i pod idealnim uvjetima, kakvih na ratištu nikad nema, u napadu na skladište kemijskog oružja do 20 posto otrova otišlo u okoliš, a skladišta kemijskog oružja nalaze se pokraj nekoliko velikih sirijskih gradova, poput Damska i Homsa, s ukupnim stanovništvom od preko milijun ljudi.
Zato neki analitičari vjeruju da Amerikanci neće izravno napadati skladišta kemijskog oružja, već će Asadovom režimu zadati takve gubitke koji će ga uvjeriti da je korištenje kemijskog oružja na terenu kontraproduktivno.
