Nedavno sam čitao jedan članak u kojem Boy George govori o jednom svom gigu na nekom popularnom mjestu na kojem se okupilo nekoliko tisuća ljubitelja klupske glazbe.
E pa reče u tom članku naš dragi "dječačić" da je u trenutku dok je on svirao i svi oduševljeno pljeskali neki čovjek prišao stageu te ga zamolio da promijeni ritam, odnosno da se malo prešalta na nešto brže (čitaj: frajer je bio razvaljen ? što god to značilo). Naravno da se u tom trenutku i sama zvijezda zapitala zašto i da kako to da sam ne primjećuje da to nije "cool". DJ u tom trenutku podigne pogled i oko sebe ugleda nepreglednu masu koja mu oduševljeno kliče (ne čitaj: pjevali poglavniku) i kaže: "Šta se baš na svakom mjestu na kugli zemaljskoj uvijek mora pojaviti neki "levi" kojem nešto ne paše"; pokaže mu "peace" s druge strane i nastavi svirati dalje.
E pa prijatelji moji mislim da se upravo nalazim u gradu za koji će milijuni (inače, stanovnika bez bliže okolice 8 i po 000000) reči "uuuuaaaaaauuuuu", a opet će se pojavit neka faca i promrmljati: "Bez veze", no to je njihov problem, mi ćemo samo nastaviti svirati dalje.
Bilo je sunčano jutro na našem dragom aerodromu kada sam napustio voljeni grad. Na satu se debelo isticao datum 06. 05. 2000. g. i vrijeme 08:30, ali ubrzo će sve postati am i pm (bez da mislite nešto ružno).
Nekoliko sati kasnije ? Heathrow. Odmah sam se sjetio priče još kad sam prvi puta letio za Londru: "...Isuse Heathrow, ogroman aerodrom, pazi svi se gube ...bla, bla, bla...". Ništa ne brinite, barem vi koji dolazite iz pravca slatke nam domovine ? mi uvijek igramo na 2. terminalu; i kad dolazimo i kad odlazimo. Naravno sljedeća činjenica ipak vas malo zabrine jer nakon što ste napustili avion (onaj papirić što vam ga je dao domaćin ili, još ljepše domaćica, zrakoplova obavezno ispuniti ? trebat će vam) pred vama osvane istina koja svakako boli, a to je da smo mi još uvijek u pm (ne čitaj kao da govorimo o vremenu). Zašto?
Naime, kad slučajno pomislite da je šalter na kojem nije gužva baš vaš šalter, grdo ste se prevarili jer iznad naših malih glava stoji veliki natpis:
ŤDesno ? članice EU-a (čitaj: gospoda);
Ťlijevo ? others (čitaj: levati), a to smo mi.
Nakon što smo se kruto upoznali s činjenicom da opet stojimo u redu i čekamo da nas prime (nije li to možda i najpopularnija fraza proteklih godina u Hrvatskoj) polako počnete razmišljati o onom grafitu koji kaže: "Onaj koji zadnji izlazi iz zemlje neka ugasi svijetlo!" (moj omiljeni) i već polako milite pored posljednje kontrole koju obavljaju pig ili dick; pred vama se otvaraju vrata, koja mnogim ljudima na svijetu znače ? free your mind!
Iskoristit ću ovu priliku da Vas upozorim na kratke cake (čuj "cake") ili bi ih slobodno mogli nazvati i catch on the hop. Dakle, prići će vam masa ljudi nudeći vam brzi prijevoz kući i to za sitne pare (koje ste nadam se u Hrvatskoj promijenili u GBP ((odmah u glavi izračunajte da je 1 pound = 3 DM ili ti ga kod nas 12,00 Kn) oslovljavajući vas sa mate, glupo se smijući - kao sigurno ste popušili.
Zašto ne prihvatiti ruku koja vam želi pomoći?
Zato što ne želi! Nego samo hoće vaših ? pazite sad - izmedu 40 i 65 ovdašnjih papirića. Ista je stvar sa normalnim cabovima (čitaj: taxi) što se love tiče.
savjet -for free-
1. iskoristite sljedeće brojeve:
020 875 90 303 ? A to Z cars
020 875 96 644 ? Oscar Heatrow
Naime, to su agencije s kojima se možete dogovoriti oko cijene njihovih mini-cabova;
2. prošetajte do znaka za tube "UNDERGROUND" (što bi reklo da uskoro idete pod zemlju).
Ukoliko ste na vašoj tastaturi pritisnuli 2 našli smo se u 6-oj od šest zona na koliko je podijeljen plan (košta 1 pound i to stvarno valja kupiti ((čitaj: obavezno)) za snalaženje po katakombama.........to be continued
U sijedećim brojevima:
tube, lagano snalaženje po gradu (must see) i prvi lov (treba se prehranit), bit će tu još stuffa iz samog žulja na peti ? od kazališta, kina, izlazaka, festivala, knjižara, tečajeva, barova, pa čak i gay spika; potom: shopping, jeftino - skupo itd or etc.
