"HDZ je talac Plenkovića i još dvije, tri osobe. On pikira na jedan do dva posla gore u Bruxellesu, a ono što njega zanima, ne može dobiti ako pisne", izgovorio je predsjednik Zoran Milanović u Slavonskom Brodu, u ponedjeljak, 16. svibnja, kada je obrazlagao zašto se on tako žestoko bavi sudbinom Hrvata u BiH, a Plenković to, prema njegovu sudu – ne želi ili ne može – jer je vezan svojim ambicijama u Bruxellesu. Govorio je i o tome da se Plenkoviću nudi mjesto u Komisiji, ali da to "njega ne zanima", da bi on htio nešto više. Naravno, bilo je tu dodano i "neka me demantira", ali očigledno je da se premijer Plenković ovaj put odlučio za metodu ignoriranja većine onog što izgovori Milanović.
No, koje su to funkcije koje bi mogao pikirati hrvatski premijer i je li križaljka doista tako jednostavna kako je prikazuje predsjednik Milanović u svojim verbalnim kalamburama? Je li premijer Plenković doista već u nekoj "čekaonici" za prestižne pozicije u briselskoj vlasti?
Još u veljači ove godine pojavila se spekulacija u hrvatskim medijima da bi Andrej Plenković mogao biti kandidat za čelno mjesto u moćnoj europskoj asocijaciji pučana, EPP, te da bi to mogla biti stanovita "predigra" za neku od najjačih funkcija u vlasti EU-a, no za sada nema nikakvih službenih potvrda da Andrej Plenković dosta juriša u tom smjeru, a da ima takvih planova, oni bi već svakako mogli i morali biti vidljivi.
Bi li bio šef pučanima?
Naime, 2022. je izborna godina i za poziciju predsjednika EPP-a - on se bira svake tri godine, a sadašnji aktualni šef, Donald Tusk, izabran je 2019. godine na konvenciji u Zagrebu. U veljači kada je Večernji list objavio prvu informaciju o mogućoj Plenkovićevoj kandidatiri za tu poziciju, govorilo se da su on i grčki premijer, Kyriakos Mitsotakis, "jedini premijeri iz redova pučana (EPP) u EU-u koji imaju stabilan i čvrst mandat" i da su vrlo izgledni kandidati za preuzimanje čelne funkcije, no s vremenom se ni iz HDZ-a nisu nastavile potpaljivati takve teze.
Sada, kada se već bliži trenutak izbora za tu poziciju, u briselskim kuloarima govori se jedino o lobiranju Manfreda Webera, njemačkog eurozastupnika i bivšeg njemačkog kandidata za čelno mjesto u EU komisiji, i smatra se da je on najizgledniji za preuzimanje dužnosti šefa EPP-a. Jedan od sugovornika Net.hr-a, odličan poznavatelj europske političke scene, kaže otvoreno da bi Plenkovićeva kandidatura za to mjesto bila stanoviti presedan. Jer velika većina dosadašnjih predsjednika pučana bili su bivši premijeri, a osim toga, iako se radi o ceremonijalnoj, a ne profesionalnoj dužnosti – ona iziskuje veliki angažman, te je teško spojiva s pozicijom aktivnog premijera.
Ukratko, malo je vjerojatno da se Plenković sprema na mjesto šefa pučana.
Pet top pozicija u Bruxellesu
A što je s ostalim top pozicijama u Bruxellesu? Najmoćnija je pozicija predsjednice, odnosno predsjednika Europske komisije, to je mjesto šefa europske vlade, onog koji "drži" budžet, a to je pozicija sadašnje pučanke Ursule van der Leyen. Većina vanjskopolitičkih analitičara smatra da će ona vrlo izgledno ići po još jedan mandat – i da je u tom smjeru već i poduzela bitne lobističke korake, "dobila" je Macrona, stekla je naklonost i njemačkih Zelenih. Drugim riječima, tu je poziciju već dugoročno zaposjela mnogo moćnija pučanka od pučanina Plenkovića, te je na rubu znanstvene fantastike mogućnost da bi on ikada dosegao razinu razmatranja za mjesto predsjednika europske vlade.
Drugo najmoćnije mjesto u EU strukturi, mjesto na čelu Europske središnje banke, koje drži političarka i pravnica Christine Lagarde, ipak iziskuje u službenom životopisu i specifična znanja iz financijskog sektora kakva Plenković nema i jasno je da on sigurno ni ne razmišlja u tom smjeru. Slijedi mjesto predsjednika EU parlamenta, ali za to mjesto treba biti član parlamenta, a to znači da bi se o tome moglo tek kombinirati nakon narednih izbora za EU parlament – i ovisit će o tome hoće li se Plenković kandidirati na izborima za EU parlament. Na prošlim izborima odlučio se za onu čuvenu kombinatoriku sa slabo poznatim kandidatima, te HDZ niti nije zabilježio osobito uspješan rezultat.
Preostaju još dvije značajnije funkcije, predsjednik Europskog vijeća, te visoki predstavnik na vanjsku politiku. Predsjednik Europskog vijeća sada je živopisni političar Charles Michel – kojeg Plenković voli često spominjati, no činjenica je da se radi o dužnosti na kojoj se nema prevelike moći, odnosno budžeta. Visoki predstavnik za vanjsku politiku i sigurnost trenutno je Josep Borrell Fintelles, a na tu funkciju je izabran 2019. godine na mandat od pet godina – što znači da bi se to mjesto ispraznilo također tek 2024. godine, u vrijeme izbora i za EU parlament, a i svih ostalih izbora u Hrvatskoj.
No, što se tiče te pozicije, visokog predstavnika – kojeg se smatra europskih vanjskim ministrom, valja naglasiti da su do sada uvijek birani političari koji su se bavili vanjskom politikom, odnosno, bili su ministri vanjskih poslova u svojim zemljama, te bi izbor Plenkovića bio iznimka. Doduše, moguća, jer premijere manjih europskih zemalja ponekad se promatra kao ministarsku razinu velikih i najmoćnijih europskih zemalja.
Tri vrste izbora 2024. godine
Kako god se okrene, evidentno je da će se o ključnim funkcijama u strukturi EU moći razgovarati tek 2024. godine, a to je u Hrvatskoj godina svih velikih izbora: i za EU parlament, i parlamentarnih i predsjedničkih. I Andrej Plenković će dobro morati odvagati što su mu prioriteti. Europski izbori se moraju održati do svibnja 2024. godine, a parlamentarni najkasnije 4. rujna 2024. godine. Teoretski, europski izbori i parlamentarni bi se mogli organizirati na isti dan, i Plenković bi mogao paralelno jurišati na oba fronta, ali s obzirom da parlamentarne izbore "raspisuje" predsjednik – mali su izgledi s obzirom na emocije između ta dva političara da će predsjednik ići s terminom izbora na ruke Andreju Plenkoviću.
Ako pak europski izbori budu u svibnju, odnosno, ranije od parlamentarnih – znači da će raspodjela i lobiranje za funkcije u vrhu europske unije biti već u jeku u vrijeme kampanje za parlamentarne izbore. A i to lobiranje i kombiniranje ovisiti će o tome kako će proći pučani, i svi ostali na razini Europe (socijaldemokrati, liberali itd.) odnosno, tko zna koliko će uopće fotelja imati na raspolaganju pučani te dramatične 2024. godine. Također, to što Ursula von der Leyen evidentno simpatizira svog kolegu pučana Andreja Plenkovića ne znači previše kod finalnog raspleta: ona je ta koja treba podršku, koja lobira, više nego što može lobirati za druge, ili, kako bi to rekao u razgovoru za Net.hr jedan od poznavatelja situacije među pučanima, ona je "predsjednica uprave, ali vlasnici dionica su neki drugi."
Stoga, gotovo je nemoguće sada pikirati i dogovarati nekakve sigurne pozicije u Bruxellesu, pa i za Plenkovića, neovisno o tome što on nesumnjivo ulaže mnogo energije u svoje pokušaje što boljeg pozicioniranja u EPP. Njemu je, naprosto, najsigurnija varijanta borba za treći mandat na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Dakako, s vrlo neizvjesnim rezultatom. A tek nakon toga pokazati će se je li on maštao o nekom velikom finalu karijere na europskom nivou. Moguće da jest, ali i to će uvelike ovisiti o njegovim stvarnim i konkretnim političkim plodovima u Hrvatskoj.
