Kao i većina sudionika, on smatra da su manjkavosti Daytonskih sporazuma rezultat tada "jedinoga mogućeg" kompromisa, čime su "na određen način sankcionirane posljedice rata".
Sporazum, kaže Mesić, sadrži i "određene ustupke tadašnjim gospodarima rata", ali je njime ne samo zaustavljeno krvoproliće nego i postavljen temelj demokratskoj BiH. "Otišli su protagonisti, a promijenile su se, ili ima naznaka da se mijenjaju i politike (...) znači da se stvaraju uvjeti za cjelovitu provedbu onoga što je dogovoreno i da se razmišlja kako krenuti korak dalje", rekao je Mesić.
On smatra osobito važnom odluku o konstitutivnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba na cijelom području BiH. Potrebno je, kaže, jačati središnje državne vlasti i "učvrstiti integrativne faktore", a prelaziti granice Federacije BiH i Republike Srpske, koje "nisu zasebne države niti se tako smiju ponašati".
Mesić drži primjerenijim "razmišljati i djelovati na opću normalizaciju odnosa među državama na području bivše Jugoslavije", na uštrb tzv. posebnih odnosa entiteta sa susjednim zemljama. Hrvatski predsjednik posebno se zauzeo za povratak svih izbjeglih i prognanih "u miru i dostojanstvu", što je moguće jedino u širem kontekstu normalizacije prilika u regiji. "Treba uspostaviti jedinstvenu komandu nad oružanim snagama (u BiH) koje će se i dalje sastojati od tri elementa ali ne mogu imati i tri zapovjedništva", rekao je Mesić.
On se protivi svakom inozemnom financiranju neke od sastavnica vojske BiH i podsjeća da je Hrvatska već smanjila takvu novčanu pomoć i "u dogledno vrijeme" je namjerava posve ukinuti. Suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine (ICTY) Mesić smatra važnom jer je "dosljedno utvrđivanje počinitelja zločina i njihovo individualiziranje jedini način da se onemogući konstruiranje kolektivne krivnje bilo kojeg naroda".
Pozdravio je političke promjene u SRJ i izrazio nadu da se sadašnji optimizam neće pokazati neutemeljenim, posebno kad je u pitanju rješavanje otvorenih pitanja, položaj manjina u SRJ, status Kosova i odnosi između Srbije i Crne Gore.
Mesić je ponovio hrvatsko stajalište o jednakopravnosti svih država slijednica bivše SFRJ. Vlastima Vojislava Koštunice ponudio je "privilegij određivanja prioriteta" u rješavanju neriješenih pitanja bez da im se položaj otežava nametanjem redoslijeda. Mesić je ključnom ocijenio ulogu međunarodne zajednice - prije svega SAD i EU. Predlaže da NATO razvije odgovarajuću strategiju djelovanja u situacijama koje zahtijevaju očuvanje ili nametanje mira.
Budućnost regije Mesić vidi "u postupnom ali ne odviše polaganom približavanju, a potom i uključivanju u euroatlantske integracije". Jedino prihvatljiv u tom procesu je pojedinačni pristup svakoj od država - "u regati a ne u konvoju".
