Moguće je da su tzv. "klasici marksizma" najiskrenije crtice iz osobnog života upisali u dječje spomenare ili, kako ih je nazivao Marcel Proust, leksikone, javlja 'Frankfurter Allgemeine Zeitung'.
Naime, šezdesetih godina 19. stoljeća, spomenari ili leksikoni ušli su u modu, a pomama za tom "romantičarskom" društvenom igrarijom ponovila se i stotinu godina kasnije.
O tomu kako su se "ispovijedili" Karl Marx i Friedrich Engels bjelodano svjedoče spomenari Marxovih kćeri Laure i Jenny. Za marksiste i marksologe, ako takvih još ima, svakako je zanimljivo da je na upit o najdražoj maksimi i najdražem motu Marx na prvo odgovorio: "Nihil humani a me alienum puto" (Ništa ljudsko nije mi strano), a na drugo: "De omnibus dubitandum" (Dvojim o svemu). Omiljeni junak mu je Spartak, a otkriva i opsjednutost knjigama - najdraži pisci su mu: Eshil, Dante, Shakespeare, Goethe, Lessing i Balzac.
U Jennyn leksikon, Engels je u rubriku "najveća sreća", jednostavno upisao "vino Chateau Margaux 1848", pri čemu je, čini se, više mislio na iznimnu godinu berbe nego na revoluciju. Najveća mu je nesreća, zapisao je, odlazak zubaru?! Izjašnjavajući se o najdražim ženama, kaže da ih je previše da bi ih sve poimence naveo u spomenaru.
