?Vjerujem u uzvišene vrijednosti. Cijeli si život postavljam nedostižne ciljeve, težim savršenstvu, maštam o dalekim, egzotičnim krajevima... No, kada sve zbrojim, ono za čime sam oduvijek žudjela uopće nije uzvišeno, daleko, niti savršeno. Nalazi se doma, iza moje kuće. Nesavršenosti me znaju očarati - poznate stvari me nadahnjuju. Mirisi koji me prvi uzbude, koje želim oko sebe, obični su, svakodnevni. Bosiljak, papar, ruža, arome mojega vrta i doma uvijek me uspiju razvedriti. Kreirali smo parfem Manifesto kao posvetu onome što već imamo, onome što je oko nas, a ne nečemu za čim uzaludno žudimo. To je za mene glamour.?
Isabella Rossellini izrekla je ovaj, za modni svijet neuobičajen, kreativni manifest u Stockholmu, početkom ljeta, na promociji svojega parfema, koju će pamtiti i najrazmaženiji svjetski novinari. Odabrala je Stockholm zbog toga jer joj je blizak - kao i arome njezina vrta - ali i zato što s rodnim gradom svoje majke Ingrid Bergman osjeća duboku intelektualnu i estetsku povezanost. Šveđani, kao i ona, vjeruju da razmetljivost, prenemaganje te raskoš ornamenta i pozlate ubijaju svaku ideju dizajna: ?Moja mama je uvijek govorila da su jednostavnost i funkcionalnost odraz intelekta, a mislim da bez njega nema niti glamoura?, objasnila je.
Otmjenost običnog
Svoju kozmetičku liniju i parfem Isabella je nazvala Manifesto jer je ta riječ začudna u modnom kontekstu - ne sugerira luksuz, blaziranost, nego je precizna objava kreativnoga kreda. Na opasku hrvatske novinarke o konotacijama tog imena, koje nama padaju napamet, samo se nasmijala i dodala: ?Tim bolje, glavno da nema veze sa svijetom parfema i kozmetike kakav poznajemo?.
Isabella Rossellini svojim je čudesnim parfemom i promocijom koju će pamtiti svi prisutni (u dva dana novinari su večerali u najljepšem hotelu toga grada, s njom se sastali u prelijepom Dramskom teatru, ručali u Operi, a promociju parfema proslavili u dvorani Gradske vijećnice u kojoj se dodjeljuju Nobelove nagrade) nevjerojatno vješto miješala glamour s jednostavnim i bliskim. Primjerice, violinski orkestar njezin je ulazak najavio najpoznatijom temom iz majčina najvećeg filmskog hita - Casablanca, As Time Goes By.
Umjesto filmskih i redateljskih zvijezda, kreatora ili manekenki, dirljiv govor održao je treći muž Ingrid Bergman, Isabellin očuh, dostojanstven, vitak gospodin koji je davno zakoračio u osamdesete. Umjesto u svilu i kadifu, bila je odjevena u jednostavnu bijelu haljinu od paperjasto tankog lanenog batista, a njezin ulazak glamurozniji od čitave milanske Vie Montenapoleone.
Isabella Rossellini, koja je već više od 25 godina u modnom i filmskom svijetu, a od toga je 17 bila lice Lancomeova kozmetičkog savršenstva - bez obzira na nesretne ljubavne veze (kultni redatelji Martin Scorcese i David Lynch, baletan i glumac Barishnykov, otkačeni engleski glumac Gary Oldman), godine (47) i životne turbulencije, izgleda apsolutno senzacionalno, dopustite patetiku oduševljenoj novinarki - na jedan topao, gotovo nostalgičan način.
Baš ništa u njezinu izgledu ne sugerira silikone, skalpel, opsjednutost postotkom masnoće ili mišićne mase. Ona je putena onako kako zamišljamo Marilyn Monroe, a gotovo prozirna, posve pripijena haljina i rendgenski ženski pogled nisu otkrili niti jednu meku nakupinu koja bi poremetila idealnu putanju božanstvenoga bijeloga materijala. Ukratko, još uvijek izgleda zanosno, a smije se i mršti poput djevojčice, pristojno čeka da joj iznesete svoje dojmove, ne prekida, ne zanovijeta, ne pokazuje da za vas nema vremena.
Razgovarali smo u foajeu štokholmskog dramskog kazališta, gdje je sjedila okružena preslatkim fotografijama svoje mame dok je bila razigrano dijete i glumatala veselo za oca, profesionalnoga fotografa, i objašnjavala što je to istinski glamour, svjesno ili ne, sažimajući osnovnu umjetničku ideju svojega oca Roberta Rossellinija, talijanskoga redatelja, predstavnika neorelizma:
?Radeći 25 godina u modnom i filmskom svijetu, shvatila sam da ništa nije ljepše od običnih, svakodnevnih stvari koje nas okružuju. Kad ih istaknemo, dajemo im novo značenje, najednom postaju glamurozne.?
Ljepota bez pravila
-Bez obzira na to što su vas za Lancomeove glamurozne fotografije godinama šminkali najbolji svjetski vizažisti, vi, kao i vaša majka, izgledate kao da se ne volite šminkati: imate savršen ten i ustrajete na minimalističkom make-upu. Kako to da ste se odlučili na svoju kolekciju dekorativne kozmetike?
Baš kao i moja mama, vjerujem u praktičnost. Smatrala sam da moram iskoristiti znanje koje sam prikupila kao fotomodel. No, što je još važnije, iskreno sam željela lansirati šminku drugačijega predznaka u odnosu na onu koju nam nude razvikana imena. Šminka se uglavnom stavlja da se prikriju nedostaci koje netko ima. Ja ne vjerujem u takvu ideju ljepote. Za mene ljepota nema pravila. Željela sam da se konačno pojavi kozmetička kolekcija koja žene potiče da izraze individualnost, svoj osjećaj stila. Dakako, make-up mora biti glamurozan, ali željela sam potaknuti žene da šminku shvate kao zabavu, kreaciju koja ih ne skriva. Zato je moja šminka univerzalna i, kako to piše u propagandnom materijalu, koriste je i mlađe i starije žene, crnkinje i Nordijke.
-Kako ste postigli tu univerzalnost? Koristeći nove boje?
Boje su zasigurno jedan od najvažnijih elemenata, jer već one sugeriraju drugačiji pristup kozmetici. Proizvod koji licu treba dati sjaj, dodir boje - face glow - pojavljuje se u zlatnom tonu, ali i posve neočekivanom modro-ljubičastom. I podloge za puder imaju nekoliko novih tonova... Šminkeri su me znali našminkati tekućim puderom puno svjetlijim od mojega tena, i taj mi se efekt jako sviđao - izgledala sam poput gejše. Zašto ne, ako se tako osjećamo? Željela sam da žene na taj način koriste moj make-up, poput slikarskoga poteza bojom, poput modnoga dodatka, a ne poteza plastičnoga kirurga. Žena može uzeti bočicu naše boje za usnice-obraze-kapke, i nanijeti koliko god i gdje želi.
-Tu se ponovno vraćamo praktičnosti. Većina bočica Manifesto kolekcije može se upotrebljavati na nekoliko načina.
Time se prilično ponosim, jer to nije bilo tako lako postići. Jednostavna ideja - da jedna bočica sadržava sve što je ženi potrebno - zahtijevala je dugu doradu s Lancasterovim sjajnim stručnjacima, jer ta boja doista mora biti prilagođena i usnicama i kapcima, ne smije biti iritantna za oči. Ili naše sjenilo za obraze i kapke, koje se može koristiti kao delikatan puder, no kad mu se doda malo vode, boje postaju snažne i blještave.
Kistom se to sjenilo može upotrebljavati i kao eye-liner, ili - ako netko želi - za crtanje tatua. Znate, ja ne zavidim muškarcima na onome što biste pomislili, već na - džepovima. Koliko sam puta poželjela izaći van, odvesti dijete u školu, s nekoliko novčanica u džepu, ključevima, jednim kozmetičkim preparatom. Zašto žena za jedno lice treba pedeset proizvoda? To je nepraktično i opterećuje.
Stalno u promjeni
-Pakiranje je mala oda švedskom dizajnu.
Da, željela sam da moja kozmetička linija bude elegantna, jer žene elegancija nadahnjuje, ali - minimalistički elegantna. Stoga prevladava bijela boja, koja naglašava čistoću, preciznost, funkcionalnost kojoj težimo kad se pripremamo za novi dan. Sve se bočice mogu spojiti u jedan komplet, ili pak zasebno tutnuti u džep, sve imaju prednju stranu prozirnu da vidite za kojom bojom posežete, svaka straga ima ogledalo.
-Zašto ste odlučili napraviti parfem kad ih se toliko pojavljuje na tržištu svake godine?
Moj parfem polazi od postavke koja je suprotna većini parfema na tržištu. On, kao što sam već rekla, čini glamuroznim ono što nam je blisko, što je oko nas, a ne egzotične snove.
-Je li zanimljivo često mijenjati profesije, uskakati iz uloge glumice u ulogu poslovne žene?
Za mene je to bilo beskrajno zabavno i nadasve poticajno. Cijeli sam život mijenjala ne samo gradove, nego i kontinente, profesije, životne uloge...
-Kad se pojavio vaš interes za modu?
Vjerojatno u maminu ormaru, u djetinjstvu. Odijevajući se, mi izražavamo svoju kreativnost i ukus. Odjećom sam se počela baviti na rimskoj Akademiji dramskih umjetnosti, gdje sam studirala kostimografiju. Ubrzo sam shvatila da se ne želim baviti prošlim modnim epohama, da me više zanima kako se kroz modu izražava naše vrijeme, pa sam se počela baviti dizajnom.
Tako sam upoznala neke ljude koji su mi predložili da budem njihova manekenka. Mislila sam da ću se manekenstvom baviti mjesec-dva, no imala sam sreće da odmah počnem raditi s fotografima-umjetnicima poput Avedona, Webbera, i posao fotomodela prihvatila sam kao umjetnički poziv, u njemu sam uvijek vidjela samo ono najbolje. Nikad ga nisam prezirala, iako sam u to vrijeme imala prijatelje koje modne revije uopće nisu zanimale.
-Poput...
Tada mi je najbolji prijatelj bio komičar Roberto Begnini. S njim u društvu uvijek sam se dobro provodila.
Što manje make-upa
-Je li mamina kupaonica bila, barem djelomično, inspiracija vašem parfemu?
Mislim da nije. Moja mama nije imala stotine parfema koje bih isprobavala. Čak ni šminke nije imala puno. Sjećam se samo njezinih ruževa koje sam isprobavala dok sam bila curica. Nostalgija nije bila inspiracija za moj parfem. Baš suprotno. Prije želja da na putovanja sa sobom ponesem dio svog doma, vrta, života.
-Nakon raskida ugovora s Lancomeom, jeste li mu ostali vjeran kupac?
Da, još koristim neke Lancomeove kreme za njegu lica, no šminku više ne.
-Jeste li ovisnica o make-upu?
U profesionalnom životu koristila sam toliko make-upa da ga privatno želim koristiti što manje. No, želim izgledati lijepo i uvijek se malo našminkam, ovisno o raspoloženju. Ipak, ne želim potrošiti 45 minuta svaki puta prije nego što poželim izaći, živjeti. To bi me opterećivalo, kao što ni muškarci ne žele baš svaki put staviti kravatu. Svi se slažemo da moda i kozmetika postoje da bismo se svidjeli drugima. No, pitanje je što se sviđa nama, što nas privlači. Za mene je to humor, životna razigranost, sposobnost da iznenadimo. To želim pokazati na mnogim životnim planovima, pa i kozmetikom.
