U romantičnom, povučenom planinskom selu u blizini Chiang Maija, u Tajlandu, živi poljoprivrednik Tawee Phanthachang koji se u prvome redu bavi voćarstvom, a uzgaja tamarindu, mango i kokosov orah. Ujedno podučava majmune kako da beru voće.
Cinici bi u prvi tren mogli prigovoriti da upošljavanje 20 makakija u komercijalno orijentiranim voćnjacima ne može završiti nikako drugačije nego ekonomskom propašću. Međutim, takve gospodin Phanthachang razuvjerava tvrdnjom da, iako je obuka njegovih neobičnih zaposlenika mukotrpna, svakim se danom uočava veći napredak.
Zabrinut zbog porasta cijene ljudskog rada, on je odlučio djelatnike regrutirati iz majmunskoga svijeta. Iako se majmuni u južnom Tajlandu već stotine godina koriste za prikupljanje kokosovog oraha, Phanthachang je prvi poljoprivrednik u zapadnome dijelu države koji koristi majmune berače.
Majmuni polaze dugotrajne tečajeve tijekom kojih gospodin Phanthachang pokušava tvrdoglave učenike podučiti imenima raznih vrsta voća. Pronoseći razrezani zeleni kokosov orah kroz učionicu učitelj pokušava povezati svoje naredbe s pojmovima. ŤZnate, nije to lagan zadatak, ali se uz strpljenje i ustrajnost može uspjetiť, povjerava se poljoprivrednik.
Čini se da majmuni ne mogu prikriti svoje oduševljenje, a nekolicina učenika pokušava zadobiti dodatno znanje penjući se na učiteljevu glavu.
Na sljedećem stupnju obuke, majmuni vrte kokosove orahe koje Phanthachang drži za stabiljku, te je nakon nekog vremena pušta. Ta bi vježba trebala naučiti majmune kako da uberu orahe s drveta.
Gospodin Phanthachang vrlo je pažljiv učitelj, a svakog uspješnog učenika nagrađuje bananom i zagrljajem. ŤBanana je uobičajena nagrada, ali i ljubav je dobar stimulans, jer majmuni vole pažnju. Inače, mogu jesti voća koliko god žele, sve dok tresu stabla.ť
Učitelj očekuje da će tečajevi trajati od pola do godine dana, a priznaje da mu je draža repata, nego ljudska radna snaga. ŤOdani su i ne plaše se rada, a povrh toga, nikad se ne žale niti zahtijevaju povišicuť.
