U nastojanju da utvrde što bi se moglo desiti klimi Zemlje u
ovome stoljeću, znanstvenici paleoklimatolozi morali su zaviriti
u daleku prošlost, prije tri milijuna godina, jer su tada uvjeti
na našem planetu bili gotovo isti kao danas.
Znanstvenici su zaključili da je u vrijeme pliocena, toplog i
vlažnog razdoblja koje je počelo prije 3,15 milijuna godina i
trajalo do prije 2,85 milijuna godina, bilo vrlo slično
današnjem. Naime, globalne temperature i količina ugljičnog
dioksida u atmosferi koja "zarobljuje" toplinu bile su slične
današnjoj klimi, tvrde znanstvenici u Američkom institutu za
geološka istraživanja (USGS).
Što više znamo o pliocenu to će klimatolozi diljem svijeta biti u
mogućnosti izraditi sofisticiranije kompjutorske programe i tako
simulirali učinke i posljedice globalnog zatopljenja.
Nova su saznanja o pliocenu odmah dala krila onima koji dovode u
pitanje negativnu ulogu čovjeka u procesu globalnog zatopljenja,
jer u pliocenu nije bilo ljudi koji bi širili emisiju štetnih
plinova, tj. CO2.
Kako je metoda proučavanja starosti fosilnih ostataka pomoću
radioaktivnog izotopa ugljika C14, koja prati postupno propadanje
radioaktivnog ugljika, učinkovita samo na fosilima starim do
jedan milijun godina, paleoklimatolozi rješenja nalaze u ostacima
lišća i bušeći naslage oceanskog dna. Tada proučavaju razne
izotope (atomsku težinu, s promjenjivim brojem neutrona)
neradioaktivnog, stabilnog ugljika.
MarkPagani, sa sveučilišta
Yale, objašnjava sljedeće: kada su alge u pliocenu usisale
ugljični dioksid da bi izvele fotosintezu, proizvele su organski
ugljik s upečatljivim potpisima izotopa koji su bili osjetljivi
na koncentraciju CO2 u morskoj vodi. Ti su potpisi sačuvani u
fosilima koji nam mogu pomoći da odredimo količinu ugljičnog
dioksida u atmosferi toga doba. Koristeći tu metodu, znanstvenici
su procijenili razine CO2 na nekim mjestima od prije 150 milijuna
godina. Tako saznajemo da su količine CO2 iznosile između 350 i
400 dijelova na milijun (između 350 i 400 molekula ugljičnog
dioksida na svaki milijun molekula zraka), a ovogodišnje mjerenje
u Opservatoriju Mauna na Havajima pokazalo je nešto iznad 394
dijelova na milijun.
Prema toj metodi, srednji pliocen je bio topao kao što se
predviđa da će biti do 2100. godine, oko dva stupnja Celzija
iznad trenutne globalne temperature.
Znanstvenici paleoklimatolozi odlučili su zaviriti u daleku prošlost kako bi utvrdili što se dogodilo klimi Zemlji u ovom stoljeću.