Za takvu "ojačanu suradnju" unutar Unije potrebno je po važećem Amsterdamskom sporazumu "zeleno svijetlo" svih 15 zemalja EU.
Pariz predlaže da se kroz međuvladinu konferenciju na kojoj se pregovara o institucionalnim reformama EU (CIG) prihvate nova "pravila igre", tako da bi se bitno suzilo ili sasvim dokinulo sadašnje pravo veta onim članicama koje same ne žele sudjelovati u toj suradnji.
Po francuskom shvaćanju "ojačana suradnja" trebala bi sačuvati sadašnju europsku integraciju od "razvodnjavanja kroz proširenje" novim članicama.
Rezerve prema francuskom stajalištu iskazuju Velika Britanija, Danska i Švedska koje se i inače zalažu za očuvanje konsenzusa kao primarnog načela odlučivanja u Uniji. Iskazuju ih s juga EU, i Grčka, Španjolska ili Portugal, jer se pribojavaju da bi moglo doći do smanjenja njihovog učešća u raspodjeli sredstava iz Strukturnog fonda EU.
Pregovori predstavnika 15 zemalja EU, u okviru CIG-a, vodit će se u drugom polugodištu pod francuskim predsjedavanjem Uniji, a trebali bi završiti u prosincu, na summitu u Nici.
"U takvoj situaciji Elizejska palača, vlada i francusko ministarstvo vanjskih poslova neće imati drugog izlaza nego da dramatiziraju izazove: neuspjeh pregovora u sklopu CIG-a, a koji bi značio i neuspjeh francuskog predsjedavanja, bio bi znak i da će se oglasiti pogrebna zvona strategiji proširivanja. Ojačana suradnja tako će se predstaviti kao apsolutno oružje", piše Le Monde.
Odlučnost Pariza je takva da pojedini francuski visoki dužnosnici, po pisanju Le Monda, "više ne oklijevaju predvidjeti ni mogućnost sklapanja međuvladinih sporazuma između šest ili sedam zemalja, uključujući i u institucionaliziranim oblastima". To bi moglo značiti i mimo institucija EU-petnaestorice.