Na skupu su o njegovoj prozi, radiodramama i esejističkom opusu govorili predsjednik DHK Borben Vladović, priređivači najnovijeg izdanja Novakovih sabranih djela Tonko Maroević i Davor Velnić te književni kritičar Božidar Petrač.
Književnom skupu je prisustvovao i sam slavljenik kojemu je u ime Društva hrvatskih književnika i svoje osobno rođendan čestitao predsjednik Borben Vladović.
Novak je još od objave svoga prvijenca - autobiografskog romana "Izgubljeni zavičaj" 1955., dočekan kao značajna pojava u hrvatskoj književnosti, ustvrdio je u uvodnom izlaganju Tonko Maroević, istaknuvši liričnost tog romana kao opoziciju tadašnjem socrealističkom stilu.
U poslijeratnom vremenu i tadašnjem kontekstu "Izgubljeni zavičaj", po liričnosti svoga kazivanja, duhovitosti i bolnoj ironiji, koja će obilježiti i kasnije Novakovo stvaralaštvo, imao je značenje apsolutne novine.
Već u tom svom prvijencu Novak je otkrio ključne arhetipsku relaciju, koje će ga i kasnije zaokupljati, otok-kopno, zavičaj-široki svijet, podvrgavajući ritam pripovjedanja cikličkoj izmjeni godišnjih doba. Naivnu lukavost svoga pripovjedača i distanciranost od društvenog konteksta Novak će, po Maroevićevoj ocjeni, zadržati sve do današnjih dana.
Predsjednik DHK Borben Vladović istaknuo je pak značaj, često zanemarenog, Novakova radiodramskog stvaralaštva, u kojemu je autor uspio zadržati ironičnost kao dominantu svoga proznog stila.
Podsjetio je kako je prva radiodrama Slobodana Novaka "Strašno je znati" izvedena je na tadašnjem Radio Zagrebu 1961., nakon koje su uslijedile i "Majstore, kako vam je ime" (1966.), "Zakrivljeni prostor" (1969.), "Redukcija" (1991.), "Zakrivljeno vrijeme" (1993.), "Samotnik" (1995.) te radioroman "Pristajanje" (2005.), koji je ujedno i do sada posljednji Novakov roman.
Književni kritičar Božidar Petrač osvrnuo se na Novakove autobiografsko-esejističke zapise - "Digresije" (2001.) i "Protimbe" iz 2003., koje su izazvale velike reakcije u javnosti zbog kritičkog odmaka od tada dominantnih društvenih i političkih stajališta u hrvatskoj javnosti.
Po Petračevoj ocjeni, riječ je o vrhunskom ostvarenju hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u Jugoslaviji, na piščev doživljaj Domovinskoga rata i političko-društvenih mijena u poslijeratnim godinama. Tu su portreti u kojima Novak objašnjava svoju poetiku, ali i kritički promišlja postupke svojih suvremenika.
Na današnjem skupu najavljeno je i najnovije izdanje Novakovih sabranih djela, koje bi, u uredništvu Tonka Maroevića i Davora Velnića te u izdanju Matice hrvatske, uskoro trebalo biti predstavljeno javnosti.
Hrvatski prozaik, romanopisac i esejist Slobodan Novak (Split, 1924.) pozornost kritike i publike izazvao je kratkim autobiografskim romanom "Izgubljeni zavičaj", u kojemu je tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku.
Međutim, najveći estetski domet, po ocjeni kritike, ostvario je romanom "Mirisi, zlato i tamjan" (1968.), a među poznatijim proznim djelima izdvaja se i kratki roman "Izvanbrodski dnevnik" (1977.).
