Posljednjih je godina patila od Alzheimerove bolesti, što je prikazano u dokumentarnom filmu "Ainsi va la vie" (Tako ide život) Nicolasa Baulieua koji ju je, bolesnu, snimao osam mjeseci. "Danas Annie više ne zna ništa o Annie Girardot", završava autor svoj film.
Rođena 25. listopada 1931. u Parizu, Annie Girardot vrlo brzo potvrđuje svoj dar. Iako završena bolničarka, pohađa tečaj na pariškom konzervatoriju i osvaja prvu nagradu u glumi. 1954. se pridružuje ansamblu prestižne Comedie Francaise, koji napušta tri godine poslije.
Svoj dramski talent otkriva u "Pisaćem stroju" Jeana Cockteaua, koji u njoj vidi "najljepši poslijeratni dramski temperament".
Prvi nastup u filmu imala je 1955., ali je ulogu adekvatnu nadarenosti čekala do 1960. kad je u Viscontijevom filmu "Rocco i njegova braća" glumila s tad mladom francuskom zvijezdom u usponu Alainom Delonom i talijanskim glumcem Renatom Salvatorijem, budućim mužem s kojim će imati kćer Giuliju.
Nakon nekoliko osrednjih i neuspješnih filmova u Italiji i Francuskoj, u središte zanimanja vraća je Claude Lelouch 1967. svojim filmom "Vivre pour vivre". U 70-ima je snimala s promjenljivim uspjehom, a zahvaljujući licu žene svojeg doba i dojmljivom glasu, utjelovljuje uloge policajki, odvjetnica, profesorica.
"Treba se ludirati, da poslije ni za čim ne žalite", znala je govoriti, a ta ju je energija gurala u neizvjesne avanture, poput neuspjeha njezine revije u pariškom Casinou 1982. zbog čega je upala u velike financijske teškoće.
Posljednju nagradu dobila je 1996. - Cesara za sporednu žensku ulogu u "Jadnicima" Claudea Leloucha - a 2003. objavljena joj je autobiografija
