Predstavu Nosferatu na daske Teatra &TD postavlja Saša Božić u suradnji s izvođačima Petrom Hrašćanec Herceg, Markom Jastrevskim i Damirom Klemenićem, a uz pomoć francuskog dizajnera svjetla s berlinskom adresom, Brune Pocherona.

Izvedbu na engleskom jeziku možete pogledati 14. listopada u sklopu Platforme mladih koreografa te premijernu izvedbu 15. listopada na hrvatskom jeziku u velikoj dvorani Teatra &TD (Ulaz isključivo s pozivnicom).

Premijera predstave Nosferatu održat će se u sklopu Platforme mladih koreografa 14. i 15. listopada u Teatru &TD, što je ujedno i prva ovosezonska premijera u tom prostoru. Možete li nam ukratko ispričati o čemu je riječ? Predstava Nosferatu razvija seriju plesnih i kazališnih eseja, diptiha na temu konstitucije izvođača i korištenja njegovog tijela kao oruđa razumijevanja izvedbe, za svoje polazište uzimajući roman Umjetnica tijela Dona Delilla te ciklus filmova o Nosferatu.

Taj tip dvodijelnih predstava započet je prošle godine u teatru &TD s predstavom O prijateljstvu, koja se isto bavila idejom filma u kazalištu, obrađujući filmove Persona Igmara Bergmana i Satyricon Federica Fellinija.

Evo paralelno s premijerom Nosferatua završava se cijeli ciklus rada na trećoj dvodijelnoj predstavi, koja se zove Boys don't cry. To je plesna predstava i bavi se fenomenima pop glazbe, a započeli smo je u Lyonu. Premijerno će biti izvedena u Bruxellesu u ožujku 2012.

2. Što publika može očekivati? Nosferatu nastavlja istraživanje i kreaciju hibridnih formi, koje idu izvan granica kazališnih ili plesnih predstava. Dok Umjetnica tijela u fokus stavlja virtuoznost u kojem opsesivno bavljenje tjelesnošću postaje umjetničkim činom, Nosferatu postavlja zaborav tijela, njegov eksces u točku lomljenja društvenih i kazališnih konvencija.

U Umjetnici tijela smo u prostoru sublimacije, rasplitanja spiritualnog oko razlike tijelo-ideja o tijelu, u Nosferatu tijelo je skandal, njegova prisutnost unosi nemir u prividni red društveno prihvatljive ideje o tijelu.

Kao i sva tri dijela i ova je predstava donekle interaktivna. Osim što izvođači izravno komuniciraju s publikom, cijela predstava stavlja publiku u odnos objekta, i to objekta manipulacije.

Navedena predstava imat će izvedbu i na hrvatskom i na engleskom jeziku. Kako to? To nije novo za mene s obzirom da dosta predstava na kojima radim nastaje izvan Hrvatske, u Oslu, Berlinu, Bruxellesu, a i namijenjene su ne samo hrvatskoj publici. S tom je idejom i Nosferatu, s obzirom da ima dosta govornih dijelova, odmah rađen i na engleskom i hrvatskom jeziku.

Političke poruke s pozornice stvaraju lažan osjećaj ugode kod publike

U središtu predstave je ljudsko tijelo. Što njime želite postići, koji je cilj predstave? U hrvatskom se kazalištu posljednjih godina puno govorilo o političkom kazalištu, nažalost to se svodi na ideju da glumci izgovaraju neskrivene političke poruke s pozornice, lažno stvarajući osjećaj ugode kod publike, jer smo se našli u naoko zaštićenom liberalnom okruženju u kojem barem na tren možemo istinski komentirati našu stvarnost. I što se poslije dogodi? Ništa. Osim par skandaloznih novinskih članaka.

Ono što me počelo okupirati u zadnjih godinu dvije jeste da umjesto da šaljemo marketinške poruke sa scene, pokušamo kroz različite vrste praksi istražiti i kreirati prostor u kojem je doista moguća neka druga vrsta stvarnosti od one koje viđamo u medijatiziranom okruženju političkih i televizijskih sapunica.

Dakle da reprezentiramo druga, drugačija tijela, ne-napeta, ne-eksplozivna, ne-nasilna tijela. Čini mi se da je to način na koji kazalište istinski može utjecati na stvarnost više, nego da je tek palanački komentira.

Slavni francuz Bruno Pocheron suradnik na predstavi

Imate zanimljive suradnike, jedan od njih je i francuski dizajner svjetla s berlinskom adresom, Bruno Pocheron. Kako je bilo raditi s njim i zašto ste odabrali baš njega? Bruno Pocheron zanimljiv je umjetnik, osoba europske kazališne vrijednosti, koja iza sebe ima suradnje s ponajboljim koreografima današnjice. Upoznali smo se prije par godina u Berlinu i tamo radili zajedno na par projekata.

Jako sam sretan da je odlučio doći u Zagreb jer njegova prisutnost ne znači samo svojevrstan estetski potpis predstave, već i dublji utjecaj na ljude iz kazališta koji s njim rade. Mislim da se promjene barem u Teatru &TD u tom smislu već i vide. Nadalje Bruno Pocheron će za potrebe predstave kreirati zajedno sa Damirom Šimunovićem svjetlosnu-zvučnu instalaciju u foayeru Teatra &TD. Ne bih u detalje, no bit će to vizualni događaj par excellance.

Što općenito mislite o kazališnoj publici danas, mislite li da ples može i dalje opstati na kazališnim daskama ili je domaća publika sve bliže ‘zabavnim’ i lako probabljivim temama? Zagreb ima kazališnu publiku i to veliku, no pitanje je koliko je ta kazališna publika spremna upustiti se u nove sadržaje koje kazalište proizvodi, a koliko pristaje na već preprocesuirane forme, uvezene izvana pod krinkom novuma.