Tržište automobila u zapadnoj Europi poraslo je od 13,4 milijuna 1997. do 15 milijuna automobila 1999. U isto je vrijeme procvjetalo i tržište u Sjevernoj Americi (strateški važno za tvrtke kao što su Merecedes, Volvo, BMW, Porsche). Bez obzira na te izvrsne podatke, tržište automobila je u krizi. Osnovni razlog tomu je prevelika sposobnost proizvodnje koja danas iznosi 21 milijun automobila godišnje. Dakle, Europljani mogu proizvesti 6 milijuna automobila više no što mogu prodati.
Problem leži u visokim troškovima ulaganja u industriju motora, zbog kojih razina proizvodnje mora biti vrlo visoka, kako bi se stvarala zarada. Zbog toga su se proizvođači morali umiješati u posljednji krug globalnog restrukturiranja. Posljednja zbivanja uključuju:
- pripajanje Volva Fordu,
- razmjenu zajedničkih ulaganja u dionice između Fiata i GM-a,
- stapanje Daimlera sa Chryslerom praćeno pridruživanjem Mitsubishija,
- prodaju Rovera od strane BMW-a, s Land Roverom koji je pripao Fordu;
- preuzimanje Renaulta od strane dioničarstva Renault-Nissan;
- preuzimanje Scanie od strane Volskwagena.
Prevelika sposobnost proizvodnje često uzrokuje i preveliku proizvodnju, s velikim pritiskom na pad cijena. Stoga se može predviđati kako će cijene novih automobila i nadalje padati.
Prevelikoj proizvodnoj sposobnosti pridonosi i globalizacija. BMW i Mercedes - sada DaimlerChrysler - ulagali su u nove velike pogone u Sjevernoj Americi. Drugi proizvođači, uključujući Audi i General Motors, ulagali su u zemlje na periferiji Europske Zajednice, najviše u Mađarsku i Poljsku. Što se više industrija globalizira to je veći opseg prebacivanja ulaganja i proizvodnje.
