Studija, koju su proveli znanstvenici Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu (UCSF) pokazala je da su se u mješovitim posadama sastavljenima od dva Rusa i jednog Amerikanca američki astronauti uvijek osjećali frustriranima i osamljenima.
- U multikulturnim posadama, osobito ako su male, mora se posvećivati mnogo pozornosti kulturnom i jezičnom podrijetlu sudionika - rekao je profesor psihijatrije s UCSF-a Nick Kanas. - Pojedinac koji se razlikuje od druge dvojice može se osjećati izoliranim.
Kanasova studija, izrađena na temelju ugovora s NASA-om i uz sudjelovanje ruskog Instituta za biomedicinske probleme, obuhvatila je 13 članova posade i 58 djelatnika kontrole misija koji su sudjelovali u NASA-inim misijama na postaju Mir u razdoblju od 1995. do 1998.
Nesporno je utvrđeno da su američki sudionici bili manje zadovoljni međusobnim odnosima u skupini i radnom okolinom od ruskih kozmonauta, jer su iskazivali da su dobivali manje potpore i uputa od svojih nadređenih, da su bili pod većim pritiskom, uz manje osobnih prilika i tjelesne ugode.
Prema Kanasu, najveći razlog tome je vjerojatno činjenica da su u svakoj misiji uz jednog američkog, sudjelovala i dva ruska člana posade. - To stvara potencijalnu neravnotežu, rekao je Kanas. - Zapovjednik je uvijek bio Rus, jezik kojim su se služili uvijek je bio ruski, a operativna kontrola svemirske postaje Mir bila je u ruskim rukama.
Profesor smatra da će rezultati studije biti korisni NASA-i pri planiranju budućih dugotrajnih misija - od projekta Međunarodne svemirske postaje do mogućih misija na Mars. - Svi postojeći problemi još se pojačavaju kad se nalazite u zatvorenom prostoru, a kad to traje mjesecima, onda su još izraženiji - kaže Kanas.
Zasad se čini izglednim da tročlana posada ostane standard, ali Kanasova studija naglašava da bi se u budućnosti trebala unaprijed izbjeći situacija s "viškom" u obliku trećeg čovjeka, jer može uzrokovati napetosti unutar posade.
- Tročlane posade su nezgodne jer je broj tri, pa i kad su svi iz demografski sličnog okružja, vrlo nestabilan broj - tvrdi Kanas. - A sve postaje još mnogo teže ako je netko automatski u manjini, bilo zbog jezika, bilo kulture bilo spola.
Do trenutka kad će se broj članova posade povećati, Kanas predlaže uspostavu sustava rotacijskog zapovijedanja između tri člana posade, što bi onemogućilo stvaranje dvočlanih blokova iz ovih ili onih interesa.
Studija je također pokazala da bi NASA morala pojačati psihološku obuku astronauta, jer iako je većina dosadašnjih američkih svemirskih misija bila kratka, u budućnosti bi misije mogle trajati mjesecima, ili čak godinama, a posada bi cijelo to vrijeme boravila u svemiru bez ikakve pomoći izvana.
- Na putovanju do Marsa, na primjer, doći će do vremenskog odmaka u komunikaciji, pa će se o svakom eventualnom medicinskom problemu morati brinuti sama posada. Zato je važno da nekoliko članova posade, a minimalno jedan, prođe određenu obuku terapijske ili psihološke pomoći - kaže Kanas.