Nije me briga ako se zarazim, ali kako ću biti zatvorena u kući narednih mjesec dana

… kao u ratu …  kao u skloništu … kao u bolnici …kao u … 

Mnogi bi mogli nastaviti ovaj niz. 

VEZANE VIJESTI

Kako naša teška iskustva iz prošlosti daju boju, miris i okus trenutnim iskustvima koje prolazimo - tim vrlo složenim pitanjem društvenjaci i humanisti pristupili su iz mnogo različitih kuteva, a njime se bave i psihologinje Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD). Potaknula ih je, kažu, situacija u kojoj se nalazimo zbog koronavirusa kada smo iako znamo da time činimo dobro ipak prisiljeni ostati u svojim domovima. Odvajanje od obitelji, strah od zaraze, dosada, osjećaj gubitka slobode i zatvora, neki su od glavnih problema koje ljudi vežu uz izolaciju, pobrojale su psihologinje, ali i upozorile da se može pojaviti druga krajnost. Ovih dana učestalo čitamo o ljudima koji krše samoizolaciju, koji banaliziraju situaciju, a psihologinje ZPD-a Ines Rezo, Sena Puhovski i Ivana Ćosić Pregrad, s kojima kontinuirano razgovaramo o iznimnom značaju mentalnog zdravlja, analizirale su i njihovo ponašanje. ''Ta druga krajnost ponašajno možda izgleda drugačije, dapače ''na van'' upravo suprotno. No u pozadini se nerijetko kriju iste emocije: preplavljenost strahom od izolacije, nemoći i gubitka kontrole koja im se moguće već jednom dogodila. Iz osobnog iskustva i razgovora s bliskim ljudima, vidimo da neki ljudi osjećaju jaku preplavljenost trenutnom situacijom koju mogu povezati upravo s bolnim prošlim iskustvima. Važno je napomenuti i to da je za funkcioniranje u stanju psihološke krize osim već navedenog nerijetko karakteristična i nevjerica i poricanje realiteta'', objašnjavaju.

VEZANE VIJESTI

I tako dolazimo do pojma ''reatraumatizacija'', a riječ je o ''situaciji ponovnog javljanja simptoma traumatizacije zbog događaja ili interakcija koje žrtvu podsjećaju na prethodno traumatsko iskustvo''. Događaji koji podsjećaju na nasilje i gubitak kontrole koje je osoba doživjela u prethodnoj traumi mogu biti retraumatizirajući.

''Retraumatizacija donosi viši rizik za simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, a na svakodnevnoj razini narušava funkcioniranje osobe pri čemu se mogu javljati znakovi preplavljenosti emocijama straha, ljutnje, uznemiranosti i drugih, nametajuća sjećanja i potreba za prepričavanjem događaja, povlačenja, smetnji apetita i drugi znakovi traume'', upozoravaju psihologinje.

No, to nije problem samo jedne osobe: ''Efekti (re)traumatizacije su mnogostruki, utječu na društvo u cjelini i uključuju narušene odnose među ljudima, povećano korištenje droga, partnersko nasilje i druga rizična ponašanja ljudi. Stoga je važno paziti na mentalno zdravlje jednako kao i na fizičko zdravlje, osobito u stanju aktualne krize kada smo svi ranjiviji i narušenog osjećaja sigurnosti''. 

Valja ponoviti da je država ta koja ima svoju odgovornost prema mentalnom zdravlju svojih građanki i građana: ''Ključno je informirati ljude što se točno događa kako bi mogli razumjeti situaciju i samim time odvojiti je od prošle traumatske situacije. Velika je i izrazito važna i važna uloga medija zbog moći koju imaju u informiranju i edukaciji ljudi, kreiranju poželjnih stavova i ponašanja nužnih u suočavanju sa situacijama krize te u promociji mentalnog zdravlja''.  ''Odgovorno izvještavanje, usmjeravanje na činjenice, konstruktivne načine suočavanja i podučavanje građana o mjerama sigurnosti, a ne senzacionalistističko izvještavanje i usmjeravanje na pojedinačne životne priče i situacije, pomaže svima nama, a osobito ljudima koji su u većem riziku za retraumatizaciju'', ističu psihologinje dodajući da posebnu skrb valja usmjeriti na očuvanje mentalnog zdravlja zdravstvenih radnika i radnica.

VEZANE VIJESTI

Nažalost, kao što smo i sami često upozoravali, mentalnim zdravljem (hrvatska) država i društvo još uvijek se ne bave redovito, odgovorno i sustavno. No, zato sada u vrijeme krize sa svih strana, pogotovo u medijima, vrište savjeti o mentalnom zdravlju i radu na sebi u ovom periodu krize. Ali što je od toga ono što treba izabrati za sebe i za svoje mentalno zdravlje?  Psihologinje objašnjavaju da voditi računa o vlastitom mentalnom zdravlju u ovoj situaciji podrazumijeva dva ključna elementa:

TELEFONSKE LINIJE ZA PSIHOLOŠKU POMOĆ: Hrvatski zavod za javno zdravstvo Svaki radni dan i vikendom od 8 do 20 sati: 099 / 52 70 126 099 /52 70 127 Nastavni zavod za javno zdravstvo ‘’Doktor Andrija Štampar’’ Svakodnevno od 8 do 20 sati: 01 2991 356 01 4696 276 01 4696 107 01 4696 297 01 6468 334 01 6468 335 01 6468 337 01 6468 338 

Postoji niz aktivnosti koje nam mogu pomoći da djelomično vratimo osjećaj kontrole koji je neupitno izgubljen u situaciji krize, a o mnogima od njih smo pisali. PROČITAJTE VIŠE

Ako ste se prepoznali u ovom tekstu, važno je da znate da je to što vam se događa normalno i očekivano, ističu Rezo, Puhovski i Ćosić Pregrad: ''To ne znači da ste ''slabiji od drugih'', da ste ''nesposobni nositi se s teškim stvarima'' ili da ste ''preosjetljivi''. Ono što se događa jest da se, u psihološkom smislu, otvara stara rana i za nju se valja dobro pobrinuti. Traumatska iskustva uvijek narušavaju naš osjećaj sigurnosti i doživljaj svijeta kao sigurnog predvidivog mjesta za mene i moje najbliže, a emocionalni utjecaj traume gotovo uvijek je popraćen intenzivnim emocijama i preplavljućim stanjima, teško podnošljivima. Istovremeno to što ona postoji znači da ste već jednom bili na teškom mjestu i (u psihološkom smislu) preživjeli, a to je ono što je važno upamtiti''.