Zašto se ja bojim više nego drugi? Zapamtite: Već ste bili na teškom mjestu i preživjeli

Nije me briga ako se zarazim, ali kako ću biti zatvorena u kući narednih mjesec dana

… kao u ratu
…  kao u skloništu
… kao u bolnici
…kao u … 

Mnogi bi mogli nastaviti ovaj niz. 

VEZANE VIJESTI

• U žrvnju virusa i potresa: 'Ponašanje uvjetovano strahom, a ne razumom - pogubnije je od svega'

Kako naša teška iskustva iz prošlosti daju boju, miris i okus trenutnim iskustvima koje prolazimo - tim vrlo složenim pitanjem društvenjaci i humanisti pristupili su iz mnogo različitih kuteva, a njime se bave i psihologinje Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD). Potaknula ih je, kažu, situacija u kojoj se nalazimo zbog koronavirusa kada smo iako znamo da time činimo dobro ipak prisiljeni ostati u svojim domovima.

Odvajanje od obitelji, strah od zaraze, dosada, osjećaj gubitka slobode i zatvora, neki su od glavnih problema koje ljudi vežu uz izolaciju, pobrojale su psihologinje, ali i upozorile da se može pojaviti druga krajnost. Ovih dana učestalo čitamo o ljudima koji krše samoizolaciju, koji banaliziraju situaciju, a psihologinje ZPD-a Ines Rezo, Sena Puhovski i Ivana Ćosić Pregrad, s kojima kontinuirano razgovaramo o iznimnom značaju mentalnog zdravlja, analizirale su i njihovo ponašanje.

''Ta druga krajnost ponašajno možda izgleda drugačije, dapače ''na van'' upravo suprotno. No u pozadini se nerijetko kriju iste emocije: preplavljenost strahom od izolacije, nemoći i gubitka kontrole koja im se moguće već jednom dogodila. Iz osobnog iskustva i razgovora s bliskim ljudima, vidimo da neki ljudi osjećaju jaku preplavljenost trenutnom situacijom koju mogu povezati upravo s bolnim prošlim iskustvima. Važno je napomenuti i to da je za funkcioniranje u stanju psihološke krize osim već navedenog nerijetko karakteristična i nevjerica i poricanje realiteta'', objašnjavaju.

Foto: RTL / Pixabay

VEZANE VIJESTI

• 'Omogućavanjem sigurnosti doma Vlada bi povećala šanse za suzbijanje pandemije koronavirusa'

I tako dolazimo do pojma ''reatraumatizacija'', a riječ je o ''situaciji ponovnog javljanja simptoma traumatizacije zbog događaja ili interakcija koje žrtvu podsjećaju na prethodno traumatsko iskustvo''. Događaji koji podsjećaju na nasilje i gubitak kontrole koje je osoba doživjela u prethodnoj traumi mogu biti retraumatizirajući.

''Retraumatizacija donosi viši rizik za simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, a na svakodnevnoj razini narušava funkcioniranje osobe pri čemu se mogu javljati znakovi preplavljenosti emocijama straha, ljutnje, uznemiranosti i drugih, nametajuća sjećanja i potreba za prepričavanjem događaja, povlačenja, smetnji apetita i drugi znakovi traume'', upozoravaju psihologinje.

No, to nije problem samo jedne osobe: ''Efekti (re)traumatizacije su mnogostruki, utječu na društvo u cjelini i uključuju narušene odnose među ljudima, povećano korištenje droga, partnersko nasilje i druga rizična ponašanja ljudi. Stoga je važno paziti na mentalno zdravlje jednako kao i na fizičko zdravlje, osobito u stanju aktualne krize kada smo svi ranjiviji i narušenog osjećaja sigurnosti''. 

Valja ponoviti da je država ta koja ima svoju odgovornost prema mentalnom zdravlju svojih građanki i građana: ''Ključno je informirati ljude što se točno događa kako bi mogli razumjeti situaciju i samim time odvojiti je od prošle traumatske situacije. Velika je i izrazito važna i važna uloga medija zbog moći koju imaju u informiranju i edukaciji ljudi, kreiranju poželjnih stavova i ponašanja nužnih u suočavanju sa situacijama krize te u promociji mentalnog zdravlja''. 

''Odgovorno izvještavanje, usmjeravanje na činjenice, konstruktivne načine suočavanja i podučavanje građana o mjerama sigurnosti, a ne senzacionalistističko izvještavanje i usmjeravanje na pojedinačne životne priče i situacije, pomaže svima nama, a osobito ljudima koji su u većem riziku za retraumatizaciju'', ističu psihologinje dodajući da posebnu skrb valja usmjeriti na očuvanje mentalnog zdravlja zdravstvenih radnika i radnica.

Foto: RTL / Pixabay

VEZANE VIJESTI

• Propaganda zdravog života 'vrišti' sa svih strana, ali mentalno zdravlje ima samo dvije opcije: Tabu ili trivija

Nažalost, kao što smo i sami često upozoravali, mentalnim zdravljem (hrvatska) država i društvo još uvijek se ne bave redovito, odgovorno i sustavno. No, zato sada u vrijeme krize sa svih strana, pogotovo u medijima, vrište savjeti o mentalnom zdravlju i radu na sebi u ovom periodu krize. Ali što je od toga ono što treba izabrati za sebe i za svoje mentalno zdravlje? 

Psihologinje objašnjavaju da voditi računa o vlastitom mentalnom zdravlju u ovoj situaciji podrazumijeva dva ključna elementa:

TELEFONSKE LINIJE ZA PSIHOLOŠKU POMOĆ: Hrvatski zavod za javno zdravstvo Svaki radni dan i vikendom od 8 do 20 sati: 099 / 52 70 126 099 /52 70 127 Nastavni zavod za javno zdravstvo ‘’Doktor Andrija Štampar’’ Svakodnevno od 8 do 20 sati: 01 2991 356 01 4696 276 01 4696 107 01 4696 297 01 6468 334 01 6468 335 01 6468 337 01 6468 338 

• Treba osvijestiti i prihvatiti to kako se osjećamo i ne okrivljavati se zbog osjećaja nemoći, tjeskobe, straha i bespomoćnosti. Svi ovi osjećaji su u ovoj situaciji zaista sasvim normalni i očekivani: normalni osjećaji i ponašanja u nenormalnoj situaciji
  
• Treba naći podršku i vježbati samopodršku kroz optimizam i druge strategije. Pritom je važno naglasiti da je najvažnije prilagoditi razne ideje i poruke svom doživljaju. Nikako nije poželjno stvarati visoka očekivanja da se ne smijemo osjećati neugodno i tjeskobno u ovoj situaciji niti se tjerati u u ono što nam ne treba ili nam ne pomaže 

Postoji niz aktivnosti koje nam mogu pomoći da djelomično vratimo osjećaj kontrole koji je neupitno izgubljen u situaciji krize, a o mnogima od njih smo pisali.

PROČITAJTE VIŠE

• Vodič kako sačuvati zdravu glavu u doba korone i što bismo trebali naučiti?

Ako ste se prepoznali u ovom tekstu, važno je da znate da je to što vam se događa normalno i očekivano, ističu Rezo, Puhovski i Ćosić Pregrad: ''To ne znači da ste ''slabiji od drugih'', da ste ''nesposobni nositi se s teškim stvarima'' ili da ste ''preosjetljivi''. Ono što se događa jest da se, u psihološkom smislu, otvara stara rana i za nju se valja dobro pobrinuti. Traumatska iskustva uvijek narušavaju naš osjećaj sigurnosti i doživljaj svijeta kao sigurnog predvidivog mjesta za mene i moje najbliže, a emocionalni utjecaj traume gotovo uvijek je popraćen intenzivnim emocijama i preplavljućim stanjima, teško podnošljivima. Istovremeno to što ona postoji znači da ste već jednom bili na teškom mjestu i (u psihološkom smislu) preživjeli, a to je ono što je važno upamtiti''.

• Ako osjetite uznemirenost praćenu snažnim fiziološkim reakcijama ili zastrašujućim mislima kada vidite redove ispred dućana, bolničke krevete koji čekaju ljude, prazne ulice, trgove i kafiće ili čujete sirene hitnih službi zastanite na tren.
• Recite sebi da je ova situacija po nekim aspektima slična, ali to nije trauma koju ste proživjela – ona je u prošlosti i tamo će i ostati. Nakon toga usmjerite se na one aspekte situacije koji jesu u vašim rukama i pod vašom kontrolom, a to uključuje i javljanje stručnjacima mentalnog zdravlja ako smatrate da trebate i takvu podršku.