Koronavirus se nastavlja širiti širom svijeta s više od 90
milijuna potvrđenih slučajeva u 190 zemalja i dva milijuna
smrtnih slučajeva. Gotovo godinu dana, vlade i društva posvećeni
su borbi protiv nevidljivog neprijatelja.
Institut Lowy iz Sydneyja ocijenio je 98 svjetskih zemalja u upravljanju pandemijom koronavirusa, i to prema šest kriterija, koji uključuju potvrđene slučajeve zaraze, smrti od COVID-19 kao i testiranja. A svi ti indikatori pokazuju koliko su dobro ili loše zemlje upravljale pandemijom.
Zemlje su razvrstane u široke kategorije - po regijama, političkim sustavima, veličini stanovništva i ekonomskom razvoju - kako bi se utvrdilo postoje li značajne razlike između različitih vrsta država u postupanju s pandemijom.
Kako bi se procijenio relativni učinak zemalja u različitim točkama pandemije, ova je studija pratila šest mjera COVID-19 u 98 zemalja za koje su bili dostupni podaci. Ispitivano razdoblje obuhvaća 36 tjedana koji su uslijedili nakon stotog potvrđenog slučaja COVID-19 svake zemlje, koristeći podatke dostupne do 9. siječnja 2021. Četrnaestodnevni tekući prosjeci dnevnih podataka izračunati su za sljedeće pokazatelje: potvrđeni slučajevi, potvrđene smrti, potvrđeni slučajevi na milijun ljudi, potvrđena smrt na milijun ljudi, potvrđeni slučajevi kao udio testova, testovi na tisuću ljudi.
Tada je izračunat prosjek tih pokazatelja za pojedine zemlje u svakom razdoblju i normaliziran da bi se dobio rezultat od 0 (najlošije rezultate) do 100 (najbolje rezultate). Ovi pokazatelji zajedno pokazuju koliko su dobro ili loše zemlje upravljale pandemijom u 36 tjedana koji su uslijedili nakon stotog potvrđenog slučaja COVID-19.
Najbolji Novi Zeland
Iako je izbijanje koronavirusa započelo u Kini, zemlje azijsko-pacifičke regije u prosjeku su se pokazale najuspješnijima u suzbijanju pandemije. Suprotno tome, brzo širenje COVID-19 brzo je preplavilo Europu, a zatim i Sjedinjene Američke Države. Međutim, Europa je također s vremenom zabilježila najveći napredak u bilo kojoj regiji - s tim da je većina tamošnjih zemalja u jednom trenutku premašila prosječne rezultate zemalja Azije i Tihog oceana - prije nego što je u posljednjim mjesecima podlegla drugom, ozbiljnijem valu pandemije.
Osim Novog Zelanda, koji je uspio novi koronavirus držati na oku zatvaranjem granica te vrlo ranim snažnim epidemiološkim mjerama, u prvih 10 svjetskih zemalja još su redom ušli Vijetnam, Tajvan, Tajland, Cipar, Ruanda, Island, Australija, Latvija i Šri Lanka. Dok dno te ljestvice drže Brazil, Meksiko, Kolumbija, Iran i SAD.
A gdje je Hrvatska?
Hrvatska je na toj ljestvici zauzela 54. mjesto. Od nas što se tiče susjeda je bolje rangirana Srbija, Mađarska i Slovenija, dok je Italija stoji lošije na toj ljestvici. Slovenija je od nas bolja za 21 mjesto na toj ljestvici, dok je Mađarska od nas bolja tek za dva, a Srbija za tri mjesta.
Lockdownovi u europskim zemljama uspješno su ugušili prvi val koronavirusa, ali ponovno otvorene granice dovele su do ponovnog izbijanja pandemije u zemljama. U međuvremenu, širenje pandemije samo se ubrzalo u većem dijelu Amerike, čineći ga najgore pogođenim kontinentom na globalnoj razini. Mnoge zemlje na Bliskom istoku i Africi uspjele su zaustaviti početni napredak pandemije snažnim preventivnim mjerama. Regionalna se situacija tamo na kraju pogoršala, prije nego što se ponovno stabilizirala u drugoj polovici 2020. godine.
Zemlje s autoritarnim modelima nisu imale dugotrajnu prednost
Mjere za suzbijanje širenja COVID-19 - od lockdownova i zatvaranja granica - uobičajeni su za većinu zemalja. Ali kako su vlade uvjeravale ili prisiljavale svoje građane da se pridržavaju tih mjera, to se odražavalo i na situaciju u zemlji. U prosjeku, zemlje s autoritarnim modelima nisu imale dugotrajnu prednost u suzbijanju virusa. Zapravo, unatoč teškom početku i nekim značajnim iznimkama, uključujući Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, demokracije su postigle marginalno veći uspjeh od ostalih oblika vladavine u rješavanju pandemije tijekom ispitivanog razdoblja.
Na početku globalne pandemije bila je malo uočljiva razlika u učinku zemlje prema veličini stanovništva. Međutim, iskustva između velike, srednje i male populacije znatno su se razišla manje od mjesec dana nakon što su zemlje zabilježile svoj stoti slučaj COVID-19. Manje zemlje s populacijom manjom od 10 milijuna ljudi neprestano su nadmašivale svoje 'veće kolege' tijekom 2020. godine, iako se taj potencijal malo suzio prema kraju ispitivanog razdoblja.
Bogate i siromašnije zemlje
Možda nije iznenađujuće da su zemlje s višim dohotkom po stanovniku imale na raspolaganju više resursa za borbu protiv pandemije COVID-19 i da su u većini dosadašnjih kriza imale bolji prosjek od zemalja u razvoju. No, s druge strane mnoge su vlade u zemljama u razvoju imale više vremena - a često i veći osjećaj važnosti - za uspostavljanje preventivnih mjera nakon što su postali poznati razmjeri i težina globalne krize.
No, neravnomjerna primjena prvih cjepiva protiv COVID-19 mogla bi bogatijim zemljama pružiti odlučujuću prednost u naporima za oporavak krize, a siromašnije zemlje trebale bi dulje ostaviti u borbi protiv pandemije.
