Da je Hrvatska gladna domaće hrane, shvatili su i u Vladi. Željko iz Baranjskog Petrovog Sela, zbog teških uvjeta, svoju je proizvodnju smanjio.
"Očekujem da vrate privredu na ovo naše slavonsko-baranjsko područje", kazao je povrtlar Željko Kolar.
Voće, povrće, mlijeko i meso - u Slavoniji se nekada i proizvodilo i prerađivalo. Danas se roba vozi u udaljene gradove gdje se obrađuje, pakira i onda, poskupljeno vraća.
"Mi želimo našu primarnu poljoprivrednu proizvodnju preraditi", rekao je Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.
Iako su najvažnija karika u lancu, proizvođači hrane zarađivali su najmanje i snosili najveći rizik.
"Imali smo slučaj sada drastično smanjenje šećerne repe koja je bila uvijek atraktivna kultura koja se najavljivala kao jedina sigurna, šta je sigurno kad vi meni razvrgnete ugovor (blic) odreže mi 30 posto", otkrio je Petar Pranjić iz Udruge baranjska Brazda.
S prehrambenom industrijom, kao strateškom granom, i poljoprivreda bi trebala biti ozbiljnija.
"Gdje će se unaprijed znati neke potrebe, gdje će biti osiguran plasman i tako dalje, onda ćemo moći bolje planirati ulaganja i sve i svakako ćemo moći dobiti kvalitetnije ugovore kad ugovaramo proizvodnju", rekao je ratar Dani Varga.
Zbog čega se već trebalo shvatiti da je proizvodnja hrane važna, objašnjavaju prerađivači.
"Imamo kompletnu poveznicu od poljoprivrede, turizma, ako govorimo o investicijama u prehrambenoj industriji, onda govorite i o proizvodnji opreme, strojeva, građevinskoj industriji – čitav niz industrija i djelatnosti koje se naslanjaju", rekao je Zdravko Marić, izvršni direktor za strategiju i tržišta u Agrokoru.
Sve to, Hrvatska je nekad imala. Danas ima uvoz hrane gotovo milijardu dolara veći od izvoza, i poljoprivredu na koljenima.
"Pa vidjet ćemo za 3-4 godine što će biti,hoće li će to biti nešto, a trčati više grlom u jagode, što vam političari kažu – da, oni su donijeli neke zaključke, strategije, ja od te strategije još uvijek ne vidim ništa", dodao je povrtlar Željko Kolar.
Svi se ipak slažu da je hrana zaslužila stratešku važnost, makar i sa zakašnjenjem.
