Sve do 1950. običaj, poznat kao "Mari Lwyd", bila je dobro znana komponenta božićnih i novogodišnjih proslava, međutim, popularnost mu je s vremnom polako izblijedila. Običaj pod imenom Mari Lwyd doslovno znači "siva kobila" i ime je konjske figure koja ide od vrata do vrata u pratnji veselog raspjevanog društva u periodu između Božića i Nove godine.

Član grupe prerušen u Mari Lwyd po tradiciji nosi konjsku lubanju na motki. On i motka skriveni su iza velikog platna, a vodi ga vođa društva. Kada stignu do vrata, domaćinima doviknu: "Izlazite van, i neka počne tuča", pa započnu recitirati duhovite i izazivačke stihove na velškom. Cilj je tuče, tj. nadmudrivanja, zadobiti pravo ulaska u kuću, a dužnost domaćice je ponuditi ih osvježenjem, najčešće alkoholnim. Zauzvrat, prilično nacvrcana, Mari Lwyd blagoslivlja kuću i njene domaćine srećom koja treba trajati tijekom cijele iduće godine.

Ritmični stihovi ne zahtjevaju samo blagoglagoljivost, nego i poznavanje pojedinosti povezanih s domaćinima, naime, dobronamjerne uvrede dio su običajne procedure.

Urbanizacija nije uspjela zatrti tradiciju, zapravo, John William-Davies, direktor muzeja posvećenog životu u Walesu vjeruje da običaj proživljava svoj preporod jer sve je više i više Mari Lwyd grupa koje obilaze kuće po Cardiffu i okolici. Izgleda da je zbog većeg isticanja i svijesti o nacionalnom identitetu slična situacija i s drugim narodnim običajima u Walesu.