Stručnjaci tvrde da je potrebno obilje ljubavi, dobar uzor i poticanje na odvažnost u zastupanju vlastitih stavova nenasilnim putem.
- Mislim da je doista važno razviti odnos u kojem dijete osjeća sigurnost i duboku ljubav - kaže Charles A. Smith profesor na državnom sveučilištu Kansas.
- Treba početi s poštovanjem i određivanjem jasnih granica dopuštenog ponašanja.
Kad dođe do dječjih tučnjava roditelji ih uglavnom upozoravaju da se prestanu udarati, ali to nije način kojim se uči ispravnom ponašanju.
-Mi ih moramo naučiti pozitivnom djelovanju koje je nespojivo s nasiljem ? kaže Smith. Jedna od tih vještina je sposobnost ispravljanja pogrešaka. Samo reći "žao mi je" nije dovoljno, dijete treba naučite suosjećanju.
Još u ranoj dobi naučite ih da se odgovorno nose s posljedicama svojih postupaka. Roditelji bi trebali razviti hrabrost kod svoje djece. Razrješavajući prepreke koje si stvaraju jačat će psihološku snagu.
Razočaranja, stres, strah i tuga mogu djeci pomoći u razvijanju karaktera. Dakako, ne ukoliko su prepuštena samima sebi, već ukoliko im pomognete da takve trenutke iskoriste za odgovorne i hrabre postupke.
Hrabrost je osobina koja može smiriti svađe na igralištu prije no što izbije nasilno ponašanje. Nastavnici bi također trebali nagrađivati hrabre postupke, a ne kukavičluk.
Kada se dijete upusti u nepodopštine ili učini pogrešku, roditelji bi prvo trebali iskazati suosjećanje i razumijevanje, možda riječima: "Znam da se sad osjećaš loše" ili "Koja nesreća!".
Ljutita reakcija dovela bi do obrambenog stava stvarajući napetost između djeteta i roditelja. Empatija podupire razmišljanje, a razmišljanje omogućava sagledavanje i povezivanje uzroka i posljedice neke radnje.
Posljedice trebaju odgovarati učinjenom nedjelu. Iako bi, primjerice, oštećenje obiteljskog automobila sasvim sigurno prvo izazvalo paljbu pogrda vi se suzdržite i recite: "Znam da ti je žao." Malo kasnije dodajte: "Ponovno ćeš za volan tek kad nadoknadiš štetu."
U odgoj treba ubaciti savjete o razgovaranju i pregovaranju. Djeca moraju naučiti gledati se u oči, a ljutnju i frustraciju izražavati riječima, a ne udarcima.
