Naravno, pohranjivanje informacija izvan naših mozgova nije ništa novo. No, danas je računalna i telekomunikacijska tehnologija toliko izmijenila načine dolaženja do informacija da se mnogi pitaju hoće li internet uništiti naša sjećanja.
Uostalom, zapitajte se, naprimjer, koje države imaju samo jednu boju na zastavi? Većina ljudi neće se početi prisjećati zastava, nego će odmah početi razmišljati o tome gdje bi ove podatke mogli pronaći online.
Internet uništava 'internu memoriju'
Simbioza je interakcija između dvaju organizama različitih vrsta, zbog koristi barem jednog od njih ili oba. Možemo reći da smo u simbiozi s našim računalnim alatima jer taj odnos prerasta u interaktivne sisteme koji znaju više o tome gdje mogu pronaći neku informaciju od same informacije. O tome govori najnovija studija koju su proveli profesori psihologije na Sveučilištu Columbia, Sveučilištu Wisconsin-Madison i na Sveučilištu Harvard. Njihovo istraživanje pokazalo je da internetsko pretraživanje uništava našu 'internu memoriju'.
"Kad ljudi znaju da će imati pristup informacijama, oni se u manjoj mjeri prisjećaju same informacije, a više misle na to gdje će je pronaći."
Drugim riječima, umjesto da se imena američkih predsjednika, ljudi će se pokušati prisjetiti gdje mogu pronaći njihova imena na Googleu (vanjska memorija), pišu znanstvenici.
"To u ovom trenutku ne može možda biti više od nostalgije, odnosno želimo što manje ovisiti o gadgetima", stoji u istraživanju. "Internet je postao primarni oblik naše vanjske ili transaktivne memorije, a informacije se pohranjuju kolektivno, izvan nas samih."
Zaglupljuje li nas Google?
U jednom članku iz 2008. godine "Čini li nas Google glupima?" autor Nicholas G. Carr kritizirao je efekte koje internet ima na našu sposobnost razumijevanja. Njegov glavni argument bio je taj da internet smanjuje naš "kapacitet za koncentraciju i kontemplaciju". Unatoč ovom naslovu, članak nije posebno usmjeren na Google, nego uopće na učinke koje sa sobom nose internet i World Wide Web.
"Nekoć sam bio dubinski ronilac u moru riječi. Danas klizim po površini kao vozač jet skija", napisao je Carr komentirajući činjenicu da je oblik čitanja na internetu uglavnom "plići od čitanja tiskanih knjiga", za koje on vjeruje da nude "intenzivniji i održiviji" oblik čitanja.
Carr je izgleda samo skrenuo pozornost javnosti na duboke promjene u čitanju do kojih je dovela upotreba interneta. Primjerice, kritizirao je činjenicu da korisnici interneta mahom najviše čitaju kraće forme, kao što su naslovi i sažeci. Sada se čini da je novo istraživanje na tragu da njegova zapažanja i znanstveno potkrijepi.
Ipak, možda nije naodmet istaknuti da je i znanstveni magazin Edge pisao o ovoj temi, te da je u nekoliko navrata argumentirao da je svaka osoba sama odgovorna za način na koji se koristi internetom kako to ne bi utjecalo na njenu sposobnost razumijevanja.
Slažemo se s time. Možda oslanjanje na "vanjsku memoriju" i nije tako loše. Barem dok smartphone ne ostane bez baterije.
Cijelo istraživanje možete pronaći ovdje.
