Koliko je osnivačima Domovinskog pokreta okupljenima oko Marija Radića bilo važno pokazati da žele što prije završiti "fazu Škoro" i krenuti dalje dalo se naslutiti i iz činjenice da kandidat za novog predsjednika, nedavno učlanjen u Domovinski pokret, Ivan Penava, nije imao niti jednog, pa ni ceremonijalnog protukandidata.
Sve je prošlo glatko i po dogovoru. Penava je izabran jednoglasno, a iz govora se dalo naslutiti da on želi još jače uperiti Domovinski pokret protiv Plenkovićeva HDZ-a, da smatra da su oni Lijepu našu učinili "tužnom njihovom", a u direktnom obraćanju bivšim kolegama iz HDZ-a naglasio je da politika koju oni vode nije "politika Franje Tuđmana".
Iz medijskih nastupa novog lidera Domovinskog pokreta može se zapravo zaključiti da on ne mijenja značajnije retoriku, još od vremena kada je postao svojevrsni predvodnik pobunjenih desnih snaga unutar HDZ-a, i kasnije nezavisni kandidat za gradonačelnika Vukovara. Bio je i ostao protiv Plenkovićeva modela upravljanja HDZ-a, posebno mu smeta njegova koalicija sa SDSS-om, a sada tu koaliciju navodi i kao ključnu prepreku ikakve moguće suradnje s HDZ-om.
Penava doista nije politički šarao
Penava je definitivno u pravu kada naglašava svoj dugogodišnji politički put i svoj politički kredibilitet na desnici. On doista nije šarao u idejnom smislu. Kada se odvrte, primjerice, njegovi nastupi iz one vruće jeseni 2018., kada je odlučio organizirati prosvjedni skup u Vukovaru radi sporosti institucija u rješavanju ratnih zločina protiv Hrvata u Vukovaru, a među okupljenima je bilo i uzvika "Izdaja, izdaja" uperenih prema Plenkovićevoj vladi, ili zvižduka kada je čitao kontroverzne odlomke iz knjige Vladimira Šeksa, jasno je da je Penava uvijek na istoj liniji. Desno, protiv SDSS-a, s mnogo sumnje prema "odnarođenoj" eliti.
No, kad kaže da "ljudi vide da nije marioneta", morao bi biti ipak mnogo oprezniji i spreman na mnogo teže dokazivanje.
Upravo je u vrijeme tog velikog vukovarskog prosvjeda Ivan Penava osumnjičen da je zapravo samo "eksponent", glasnogovornik - da ne kažemo marioneta - jačih igrača desnog krila HDZ-a koji se u tom trenutku nisu htjeli jasno pokazati. Smatralo se da je jedan od idejnih kreatora cijelog projekta Milijan Brkić, tada još zamjenik predsjednika HDZ-a, no, on je tvrdio da nema ništa s organizacijom skupa, ali da ima veliko razumijevanje prema problemima Vukovaraca.
Ivan Penava, novi predsjednik Domovinskog pokreta
Uslijedili su i unutarstranački izbori u HDZ-u, u proljeće 2020., Penavu je porazio u srazu za mjesto zamjenika predsjednika Tomo Medved - koji je tako postao novi Plenkovićev "džoker zovi" za sve delikatne teme na desnici i s braniteljima, stanoviti nadomjestak za "palu" desnicu. Na tim unutarstranačkim izborima poraženi su, naime, svi kritičari Andreja Plenkovića "zdesna", od Mire Kovača do Milijana Brkića. U svibnju 2020. Penava napušta HDZ, ali za razliku od Mire Kovača i Milijana Brkića, on ne nestaje s političke pozornice. Iako se HDZ svojski trudio i ulagao ozbiljne novce u kandidaturu svog igrača za mjesto gradonačelnika, Nikolu Mažara, pobijedio je vrlo uvjerljivo Ivan Penava. I to je bila ta točka u kojoj je Penava pokazao svoju iznimnu političku žilavost, ali i dokazao da uživa ozbiljnu podršku birača u Vukovaru.
Naravno, i u slučaju te pobjede moglo bi se analizirati je li bio posve nezavisan. Je li možda pobijedio uz pomoć starih drugova iz poražene HDZ-ove desne struje, ili je već imao stanoviti podršku Domovinskog pokreta. Jer poznato je da je još prije formalnog osnivanja Domovinskog pokreta imao prijateljski odnos s njihovim osnivačima, posebno Marijem Radićem i Krešimirom Bubalom.
Hoće li Penava bespogovorno slušati Radića?
Možda je i prihvatio ovo učlanjenje u stranku i dogovor oko neometanog izbora za predsjednika Domovinskog pokreta kao nastavak već započete suradnje. Ništa to nije sporno, jer političar mlađe generacije, kakav Penava doista jest, mogao bi ispravno zaključiti da za daljnje političke ambicije treba mnogo širu platformu i podršku velike i jake stranke, ono što je izgubio u HDZ-u.
No, Ivan Penava je ulaskom u Domovinski pokret i izborom za predsjednika dosta i riskirao. Ušao je gnijezdo koje su drugi gradili. U kojem je nesumnjivo glavni kreator Mario Radić. Penava je ušao u stranku koja ima već tog jakog i definiranog "gazdu", Marija Radića i sigurno će biti zanimljivo pratiti kako će sada funkcionirati taj dvojac. Stranka je, unatoč tome što se prema van želi prikazati da je "faza Škoro" odavno završena, također još uvijek opterećena misterioznim razlazom s Miroslavom Škorom. Javnosti nije jasno i uvjerljivo predstavljena pozadina naprasne Škorine ostavke, a to sigurno nije dobra ostavština i za novog lidera.
Penava je tako postao onaj koji pomaže zataškavati, koji pristaje na standarde unutarstranačke demokracije ala Radić, i koliko god će se truditi povući stranku naprijed u borbu s HDZ-om, sigurno neće posve moći pobjeći od kvalifikacije da je on svojevrsni Radićev nadomjestak za Škoru, te da će ga se i nužno komparirati: bi li to bilo bolje da je na mjestu broj jedan još uvijek Škoro.
Ali i Radić će sigurno morati biti mnogo oprezniji sa svojim novim predsjednikom. Em je Penava u stranku donio mnogo veću političku ostavštinu od Škore - jer je gradonačelnik Vukovara i ne može mu se naći vrludanja kakva je imao Škoro, em si ne može dopustiti do parlamentarnih izbora novu dramu u vrhu stranke, novu misterioznu ostavku ili slično - jer to bi bio kraj Domovinskog pokreta.
S Penavom je Domovinski pokret sigurno dobio novu fazu života. Penava može okupljati desnicu, no, na dio glasača Domovinskog pokreta čudan razlaz sa Škorom sigurno je ostavio traga, i cijeli stranku čeka mukotrpno dizanje iz pepela.
I konkurencija računa na iste glasače
Tu je i konkurencija: nekoliko manjih desnih stranaka (Hrvatska konzervativna stranka, Generacija obnove, HRAST i dio Neovisnih za Hrvatsku) okupilo se pod kapom Hrvatskih suverenista, a na čelu formacije je također Vukovarac, bivši zamjenik gradonačelnika Penave, sada saborski zastupnik, Marijan Pavliček. Zanimljivo je da i oni jurišaju na HDZ, kao odnarođenu stranku, kao primjer "političke elite" koja se odlijepila od naroda, a njihova je trenutna udarna inicijativa - organiziranje referenduma o euru. I tu udaraju na Plenkovića. Smatraju da on u žurbi da se dokaže briselskim strukturama forsira uvođenje eura u svom mandatu, da to želi odnijeti kao svojevrsni miraz za buduću funkciju negdje u Bruxellesu.
Obje političke formacije na desnici, jedna koja je narasla okrupnjavanjem manjih stranaka i jedna koja ostaje kao i dalje uvjerljiv "ostatak" od velikog i financijski moćnog projekta Domovinski pokret koji je osmišljen uoči prošlih parlamentarnih izbora, igraju na kartu da je Plenković, pretvarajući HDZ u strukturu poslušnika koje on osobno može kontrolirati, značajno oslabio njezin utjecaj u dijelu tradicionalnih, konzervativnih, desno orijentiranih birača. Te tako ulaze jedni drugima u prostor.
No, osim desničara izvan HDZ-a koji sada otvoreno mame razočarane birače HDZ-a, ne treba smetnuti s uma da će i unutarstranački HDZ-ov tim onih koji smatraju da je koalicija sa SDSS-om pogrešna i da se treba vratiti vrijednostima Franje Tuđmana dići svoje glave u trenutku kada će Andrej Plenković privoditi kraju svoj mandat.
Stoga se već u ovom trenutku može sa sigurnošću reći da budućnost desnih stranaka i sudbina novih lidera desnice, i Penave i Pavličeka, ovisi i o njihovoj spretnosti i snazi logistike koju imaju njihove stranke, ali i o tome tko će iz HDZ-a povesti HDZ na naredne parlamentarne izbore.
