Udovica bivšeg doživotnog predsjednika SFRJ Jovanka Broz preminula je u nedjelju u 11,45 sati u Beogradu u 89. godini, uslijed zastoja u radu srčanog mišića, a bit će najvjerojatnije pokopana u Kući cvijeća.
Jovanka Broz preminula je nakon dvomjesečnog liječenja u Urgentnom centru Kliničkog centra Srbije gdje je 23. kolovoza primljena u iznimno teškom stanju i podvrgnuta reanimaciji. O njezinoj teškoj bolesti tad je saznala i javnost, s obzirom da je dotad, po tvrdnjama srodnika, odbijala ići liječniku.
"Nisam željela opterećivati ljude svojom bolešću, zato sam šutila", rekla je Žarku Jokoviću, autoru feljtona i knjige Moj život, moja istina, životne ispovijesti Jovanke Broz, koja se nekoliko dana prije njezine smrti pojavila u prodaji.
Tek kad je Jovanka Broz dospjela u iznimno teško stanje i smještena na intezivnu njegu, liječnici su priopćili da boluje od raka kože i od tada su se doslovno borili za njezin život.
Jovanka Broz, rođenjem Budisavljević, bila je u braku s jugoslavenskim predsjednikom Josipom Brozom Titom od 1952. do njegove smrti 1980., nakon čega je živjela u Beogradu u skoro potpunoj izolaciji.
Vrijeme pogreba bit ne naknadno objavljeno, a vlada Srbije nedavno je odlučila udovoljiti Jovankinoj želji da bude pokopana uz supruga u Kući cvijeća.
Vlada Srbija najavila je da će u ponedjeljak formirati organizacijski odbor za ispraćaj Jovanke Broz, te da će se tada odrediti mjesto i datum pogreba.
"Najverojatnije ćemo donijeti odluku da ona bude pokopana u Kući cvijeća, u susjednoj prostoriji pored središnje u kojoj je pokopan njezin suprug, nekadašnji predsjednik SFRJ Josip Broz Tito", rekao je Tanjugu potpredsjednik srbijanske vlade i ministar trgovine Rasim Ljajić, inače jedan od rijetkih dužnosnika koji je zadnjih nekoliko godina bio u izravnim kontaktima s Jovankom Broz.
Ljajić je rekao i da su u tijeku razgovori s članovima njezine obitelji o proceduri i datumu sprovoda.
Srbijanski premijer Ivica Dačić uputio je brzojav sućuti obitelji Jovanke Broz i istaknuo da njezinom smrću 'odlazi i jedan od posljednjih najpouzdanijih svjedoka povijesti naše nekadašnje države, koja je progonom platila tu činjenicu'.
"Nažalost, povijesna nepravda prema njoj počela se ispravljati tek pred kraj njezina života. Vlada Republike Srbije smatra da Jovanka Broz treba biti pokopana pored svog supruga Josipa Broza Tita i u tom smislu će donijeti odgovarajuće odluke", navedeno je u Dačićevom brzojavu.
Jovanka Broz rođena je kao Budisavljević 1924. u zaseoku Pećane kod Korenice, u Lici, tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Po navodima iz životopisa, imala je 17 godina kada je postala članicom Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a sudionica je Narodnoooslobodilačke borbe (NOB) od 1941. godine. Većina članova njezine obitelji stradala je tijekom Drugog svjetskog rata.
Tita je, kao pripadnica Šeste ličke brigade, upoznala tijekom desanta na Drvar 1944. godine.
Po službenim podacima, vjenčali su se u travnju 1952. u Iloku, u vili "Dunavka", skriveno od javnosti, a kumovi su im bili Aleksandar Ranković i general Ivan Gošnjak. Ona je imala 28, a on 60 godina.
Idilični bračni odnosi, kako je to djelovalo gledano sa strane, narušeni su ranih 70-ih godina prošlog stoljeća, poglavito od od početka 1974. kad su joj tadašnji visoki dužnosnici, kako se spekuliralo, počeli pripisivati političke ambicije. Tada, a poglavito kasnije, spominjane su njezine navodne političke kombinacije s pojedinim nezadovoljnim generalima.
Navodno je u travnju 1975. Tito konačno napustio rezidenciju u Užičkoj 15, na Dedinju, a posljednji put su zajedno viđeni u javnosti lipnja 1977. prilikom jednog prijema izaslanstva Norveške.
Unatoč činjenici da više nisu živjeli zajedno, javnosti nije poznato da je Tito ikada izgovorio išta što bi moglo biti protumačeno kao netrpeljivost prema svojoj supruzi.
Tijekom Titove bolesti, dok je ležao u bolnici u Ljubljani, Jovanka ga je posjećivala, a na sprovodu se pojavila na mjestu koje joj je protokolom pripadalo, ali joj je ubrzo potom naloženo da se iseli iz Užičke 15, a dopušteno joj je samo da ponese osobne stvari, ali ne i nakit i druge dragocenosti.
Smještena je u jednu od vila na Dedinju, sagrađenu krajem 19. stoljeća, već tada zapuštenu, a tek se nakon 2000. godine uspjela izboriti za nužnu adaptaciju, kad je u vilu uvedeno grijanje.
Od 1983. Jovanka Broz sudski je tražila da joj u ostavinskoj raspravi pripadne dio Titove ostavštine i da joj se vrate oduzeti osobni predmeti. Ostavinska rasprava je u tijeku i sudskom procesu se ne nazire kraj.
Jovanka dugo nije imala čak ni osobne dokumente, a osobnu iskaznicu i putovnicu su joj u ljeto 2009. godine uručili tadašnji ministri unutarnjih poslova Ivica Dačić i socijalne skrbi Rasim Ljajić.
Izravne kontakte održavala je samo s najužom rodbinom i nekoliko bliskih prijatelja, ali ne i s potomcima Josipa Broza Tita. Desetljećima nakon Titove smrti živjela je potpuno povučeno i izolirano, a u javnosti se pojavljivala jedino na obljetnice njegove smrti.
Nakon Titove smrti novinari su često pokušavali od nje dobiti intervju, ali ih je odbijala, pa čak i jednog britanskog novinara koji je, navodno, za njezinu ispovijest nudi veliku sumu novca.
Jedina osoba s kojom je Jovanka Broz posljednjih godina i mjeseci najčešće kontaktirala bio je glumac i publicist Žarko Jokanović. Tako je životna ispovijest Jovanke Broz pretočena u knjigu Moj život, moja istina koja je ovih dana u prodaji, a prvo izdanje je rasprodano nekoliko dana prije njezine smrti.
