Predstava britanskog koreografa Jeremy Jamesa sastavljena od tri dijela koja nose nazive "Dan kada sam stao", "Dijelovi" i "Moje velike hlače" obilježena je snažnom povezanošću s drugim medijima ? velikim projekcijama apstraktnih filmova u pozadini te atonalnom glazbom.
Na sceni koja je obasjana azurno plavom svjetlošću s dva video rada u pozadini pet plesača u sportskoj odjeći izvodi dinamične i trzave pokrete vrlo bliske suvremenom načinu plesa. Jeremy James koji je 1998. godine okupio grupu vrhunskih plesača postao je poznat upravo po radovima koji su inspirirani urbanim životom, uličnom modom te psihodeličnim bojama.
No, iako koreografija Britanaca sva odiše atonalnom atmosferom, predstava je previše razvodnjena čemu su pridonijele i preduge stanke između dijelova. Pohvalu možemo kao i u većini neuspješnih plesnih predstava uputiti jedino vizualnom oblikovanju scene, svjetlosnim efektima i izboru glazbe koju ovog puta potpisuju Matteo Fargion i Peter Morris.
