Homofobni hrvatikusi dugine boje prije deset godina nisu mogli progutati, dok danas za metropolu možemo reći da je evoluirala. Međutim, prošlogodišnje splitsko iskustvo nas je dobrano osramotilo.
Zbog uzvikivanja pogrdnih i uvredljivih parola, bacanja kamenja
na mirnu skupinu, ali i licemjerja političara već 20 godina za
redom obilježava se Međunarodni dan borbe protiv homofobije i
transfobije.
"Vidjeli smo svi slike zadnjih Prideova, pogotovo onog splitskog,
vidjeli smo koliko godišnje ima prijava za nasilje za
diskriminaciju na ulici, u školi, na radnom mjestu. Eto, to su
napravili, imamo zakone koji se ne provode", kazao je
Marko Jurčić iz Zagreb
Pridea.
Marko na svojoj koži homofobiju doživljava gotovo svakodnevno.
Ništa lakše nije ni Tajani.
"Najneugodnije i najžalosnije mi je bilo zapravo na tom
splitskom Prideu. Čisto zbog toga što je bilo tako veliko
mnoštvo, baš se vidjelo kako su ljudi zatucani", priznala je
Tajana Josimović iz Le
Zbora.
Kad već neće naši, protiv zatucanih su ustali europski
parlamentarci.
"Za homofobiju u Europi nema mjesta", odlučno je kazala
Vivian Reding, potpredsjednica Europske
komisije.
No, u Hrvatskoj očito ima mjesta za sve, pa čak i za homofobne
izjave saborskih zastupnika, koji se toga nimalo ne srame. Od
Željka Keruma preko HDSSB-ovaca pa do nogometnih
čelnika poput Zdravka Mamića i Zlatka
Markovića koji besramno ističu svoj primitivizam.
"Nekad se i rasizam smatrao normalnim političkim stavom i
prihvatljivim. Homofobnost je po mom mišljenju u istoj kategoriji
i to se nažalost liječi polagano", objasnila je Vesna
Pusić.
Evolucija je, baš poput pravde spora, ali dostižna. Samo je
pitanje vremena kada će i najzagriženiji homofobi shvatiti da
nasilje ipak ne može biti bolje od ljubavi.
