Slobodan Milošević na svojim izbornim skupovima, i pored sredstava kojima raspolaže i organizacijskih mogućnosti svog partijskog stroja, uspijeva okupiti samo desetinu publike koja se u uvjetima medijske blokade i zastrašivanja skuplja oko DOS-ovog kandidata Koštunice. Međutim, dedinjski vlastodržac izuzetno je vješt plivač u političkim vodama i zna iskoristiti i mogućnosti koje drugima ne bi pale na pamet. Poznato je da se već jednom poslužio tuđom strankom da učvrsti vlast, pomoću izborne prijevare u kojoj glasove nije skretao na svoju stranu ? što bi bilo previše očito ? već na Šešeljeve radikale, kojima je tima dao i previše podrške, te su se učvrstili na poziciji čvrstonacionalističke stranke s desetak posto vrlo stabilnih pristalica.
Međutim, Ťljubavť koalicijskih partnera socijalista i ŤSlobine najdraže opozicijeť, radikala, odavno se već ohladila i Šešeljeve i Nikolićeve izjave proteklih dana o prevelikoj dominaciji JUL-a samo su prvi simtomi očitog razvrgnuća Ťbrakať. To se sprema odavno ? prema nekim obavještajnim izvorima, Šešelj je pokušao uspostaviti kontakte sa Zapadom još početkom prošle godine, nudeći svoju pomoć u obaranju Miloševića talijanskom veleposlaniku u Beogradu, Ricardu Sessi. Talijani su stvar prepustili svojoj tajnoj službi, koja je te dokumente predala Slobi u okviru pogodbe kojom je Ibrahim Rugova izvučen iz kućnog pritvora i pušten u Rim. Šešelj je, nakon gubljenja stabilne veze s vladajućima, počeo približavanje oporbi, ali na tajnim razgovorima sa Zoranom Đinđićem još nije postignut nikakav dogovor. Milošević je u međuvremenu tražio još nekog koalicijskog partnera, uz JUL-ovski Ťkamen oko vratať koji mora, htio-ne-htio, podnositi zbog svoje supruge. Tada se Milošević još bojao ulične moći Vuka Draškovića, s kojim je na saveznoj razini ušao u kratkotrajnu labavu koaliciju. Drašković je uskoro pokazao da mu je, nakon izuzetno Ťvrludajućeť političke koncepcije, vlast (ili makar i djelomično učešće u njoj) bitnija od principijelnosti. Nakon pokušaja eliminacije u prometnoj nesreći, koji je imao sva obilježja Ťmodusa operandiť službi koje srpska vlast koristi u te svrhe od Rankovića naovamo, Drašković je ispao iz kombinacije s DOS-om i bio spreman da u zamjenu za dio kolača vlasti posluži Miloševiću kao ŤŠešelj br. 2ť. Lako je moguće da će Vojislav Mihailović i SPO imati neočekivano velik broj Ťglasovať na izborima i nagli uzlet od sadašnjeg stanja, u kojem im predizborne sondaže daju samo mizerne šanse. Moguće je da Milošević u svojoj vlastodržačkoj izolaciji na Dedinju, izoliran od stvarnog stanja stvari, smatra da bi Ťštimanjeť glasova na Draškovićev konto bilo mnogo uvjerljivije od faktičkog stanja. Takvog plana sa SPO-om kao ŤTrojanskim konjemť plaši se i Šešelj, čiju jaku podršku u vojnim krugovima je Milošević Ťsrezaoť umirovljenjima i premještajima visokih časnika. Navodno je drugi, budvanski atentat na Draškovića maslo radikala, koji ne žele tek tako dopustiti da netko uskoči na njihovo mjesto Ťlojalne oporbeť. Milošević se okrenuo čisto Ťdomaćimť pitanjima; svijet ga uopće više ne interesira, i potpunu karantensku blokadu zemlje u slučaju lažiranja izbora prihvatio bi kao bogomdani bonus koji mu produžava život. Čak nije ni odigrao svoju kartu dugo čuvanu u rukavu, mogućnost da Ťsmekšať zapadne lidere nuđenjem na tanjuru Karadžića i Mladića, koje je sudeći po svemu Ťdržao na leduť upravo za takvu eventualnost. Prema trenutnim vijestima, Koštunica može dobiti i svih raspoloživih 70 do 80 % glasova, ali će Milošević proglasiti ili svoju pobjedu ili ? manje vjerovatno, jer bi to bio znak slabosti kakav si teško može priuštiti ? ulazak u drugi krug ali s Mihailovićem (ili Nikolićem ukoliko se Ťpokrpajuť stare veze). Priprema se prekid komunikacija u nedjelju, čak su oduzeti i mobiteli koje je oporbi iz Bugarske poslala Politička akademija za Centralnu i Jugoistočnu Evropu, koja organizira u Sofiji međunarodni press-centar za praćenje izbora u Jugoslaviji. Time sve veze ostaju u rukama vlasti, spremne za prekidanje, ukidanje i porobljavanje medija, pisanih i elektronskih, Miloševiću je ?uža struka?. Ostaje samo pitanje reakcije naroda; temišvarsko iskustvo je pokazalo da u ključnim trenucima malo hrabrih ljudi može postići jako mnogo. Mnogo toga ovisi o ponašanju, ne pauperizirane vojske, već policije. Uljuljkivan ugodnim izvještajima svojih poltronskih satrapa, Milošević je možda mnogo sigurniji u podršku naoružanih ljudi nego što bi trebao biti. ?Kerovi?, krvožedni paravojnici doslovno poludjeli u Bosni i na Kosovu i prebačeni u policiju, ipak nisu toliko brojni da zastraše i pohapse baš cjelokupno stanovništvo Srbije. Naročito ako se i ostatak uniformiranih osoba svrsta uz one kojima je dosta tiranije; "Otporaše" nije nimalo pokolebalo ni usporilo rekordnih 2500 hapšenja tijekom zadnja četiri mjeseca. Nakon ?događanja naroda? organiziranih partijskom mašinerijom, koji su ga doveli na vlast, već je i vrijeme da se ?Slobi? stvarno DOGODI NAROD.
