Godinu dana nakon što joj je dijagnostiran rak dojke, Kathy Winter pokušala je smanjiti strah i podići skrušeni duh kako bi mogla izdržati terapije koje su nadolazile. "Suočavala sam se s užasavajućim tjednima kemoterapije, snaga me je napustila i samo je ostala tjeskoba. Hitno sam trbala nešto što bi me okrijepilo." I naišla je na pravu notu. Tijekom zime dok je odlazila na kemoterapiju upisala se i na muzikoterapiju. Njen terapeut je puštao umirujuće pjesme, pjevao joj balade i slušao klasične komade po njenom izboru. "Nelagoda se polako topila", kaže Kathy. "Pod tjeskobom čitavo tijelo je napeto pa osjećaš veću bol. Ne znam kako bih izdržala bez glazbene terapije. Muzika nije samo zvuk, za mene je bila i svjetlost u tami."
Winter spada u sve veći broj ljudi koji pokušavaju liječenje glazbom. Struka također priznaje iscjeliteljsku moć i to ne samo kod tjeskobe. Koriste je kod ublažavanja posljedica moždanog udara i kao pomoć pri tjelesnoj rehabilitaciji. Prema američkoj Music Therapy Association dobri učinci se postižu u smanjivanju bola, podnošenju stresa, depresiji, gubitku sjećanja i poticanju rada imunološkog sustava. Koristi se u kombinaciji sa standardnom medicinom, pretežito kao pomoć kod psiholoških problema. Glazbena terapija uključuje i bubnjeve, pjevanje, sviranje na instrumentu ili slušanje koncertnih ploča ? iskustva koja potiču pacijente i glazbeno i društveno. Deforia Lane, voditejlica odjela za glazbenu terapiju u sveučilišnoj bolnici u Clevelandu pokrenula je ovaj program prije 15 godina kada se i sama morala boriti protiv raka dojke. Slušala je klasike poput Beethowena i Chopina ne bi li uspjela zaspati; himne za podizanje raspoloženja i jazz saksofonista Kennja G za opuštanje. "Iskusila sam koliko mi je lakše zaspati i održavati zdrav um uz glazbu. A bilo je i neke nove energije u svemu tome." U svom istraživanju Lane je otkrila kako je sudionicima terapije porasla razina S-IgA (immunoglobulin A u slini) koji potencira rad imunološkog sustava.
U tjelesnoj rehabilitaciji ritam može služiti kao vanjski kronometar, pomažući pacijentima u boljem kretanju stimulirajući motorički sustav unutar mozga. Ritam stimulacije metronomom pokazuje koristi kod žrtava moždanog udara i Parkinsonove bolesti jer ih čini bolje opremljenim za kretanje. Tako je na državnom sveučilištu u Coloradu, Michael Thaut koristio glazbenu terapiju u pomaganju preživjelima od udara i otkrio da je grupa koja je slušala glazbu bar 30 minuta pokazala znatno bolje znakove oporavka hodajući brže i sigurnije negoli oni isključeni iz glazbene terapije. Izgleda da ritam pruža podatke za planiranje pokreta, a bilježe se slučajevi kada su oboljeli od Alzheimerove bolesti, uz glazbu, nakon dugog vremena prozborili. Zbog tako dobrih rezultata nastavit će se istraživanja učinaka glazbe u medicinske svrhe.
U kombinaciji sa standardnom medicinom glazbena terapija tjera oboljele od udara da skakuću, potištene tjera u smijeh a neki nijemi opet govore. Ma da? Da, da, da...!
