Iako slijep od rođenja 32-godišnjeg Borisa to nije ograničilo.
Završio je za višeg fizioterapeuta, tri je godine bio zaposlen, a
onda je prošlog ljeta ostao bez posla. Od tada nailazi samo na
prepreke...
"Kroz prošlu godinu zvao sam 20 salona za masažu, svi su me
uglavnom odbili, a oni koji su se rekli javiti, nikad me u životu
nisu nazvali. Gdje god sam pitao nitko ništa", kazao je
BorisBjedov, Split.
Radio bi, kaže, bilo što - prao suđe, slagao sendviče - sve samo
da ne sjedi doma bez posla.
"Bilo koji posao u struci, van struke, bilo što, što mi netko
može ponuditi da radim i da me prije toga nauči da to radim",
dodaje Boris.
No, u Hrvatskoj je upravo to danas najteže.
Ivana, viša fizioterapeutkinja kao i Boris, već
je 4 godine na Zavodu za zapošljavanje.
"Meni nije problem ništa raditi, ja sam radila dosta poslova van
struke i nije to problem. Danas vam se i za čistačicu traži jedna
godina radnog iskustva", kaže Ivana.
Osobama s invaliditetom još je teže doći do posla, potvrđuju i u
Zavodu za zapošljavanje. Poslodavci većinom ni ne znaju za
poticaje od 30 do 80 tisuća kuna za zapošljavanje osoba s
invaliditetom. No, nije to jedini problem.
"Ograničavajuća okolnost je sumnja poslodavca da li će ta osoba
koju zaposli biti dovoljno efikasna, da li će biti učinkovita u
svom poslu. Postoji niz sumnji koje senzibiliziranjem javnosti
pokušavamo razbiti", izjavila je AleksandraHajdić, savjetnik za osobe s invaliditetom HZZ
Split.
I Boris pokušava razbiti predrasude. Javnosti se obratio jer,
kaže, nema što izgubiti... osim privatnosti.
"Kad čovjek radi, drukčije se na njega gleda nego kad ne radi,
mada je danas situacija očajna. Gore je biti invalid i ne raditi
nego biti zdrav i ne raditi. Još te više okolina sažalijeva",
smatra Boris.
Boris ne traži sažaljenje, već pomoć u traženju posla. Njegov
broj je 091 510 8498. Svaka pomoć je dobrodošla,
jer život u mraku nije lak, a još je teže biti u tamnoj
statistici od, na današnji dan, gotovo 362 tisuće nezaposlenih u
Hrvatskoj.