Izraz koji vi koristite za kredite u švicarskim francima je "toksično". Možete li mi to pojasniti? Banke se pozivaju na činjenicu da ste ugovor potpisali, kao da to znači i da ste ga u cijelosti razumjeli. A vi ste dovedeni u zabludu, jer ugovori o kreditu su uglavnom tako koncipirani da vas ne informiraju o svim potencijalnim opasnostima koje iz njih proizlaze. I tu je onaj najveći grijeh Hrvatske narodne banke: svojom postojećom regulativom nije inzistirala na transparentnosti kreditnog posla, a kroz nadzor je propustila utvrditi neusklađenost kreditnih ugovora sa Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o zaštiti potrošača. Valutna klauzula, promjenjiva kamata i obračun u anuitetima su dozvoljeni, kada ih promatramo odvojeno, ali iskombinirate li sva tri parametra u jednom kreditnom ugovoru, vi ste trajno egzistencijalno ugrozili potrošača korisnika kredita, a da on toga nije svjestan. On nije financijski stručnjak i ne mora poznavati međuodnose tih parametara.
http://www.youtube.com/embed/n4cIsjgeR-E Snimio i montirao Franjo Tot
Kako oni djeluju? Zamislite prehrambeni proizvod koji sadrži tri tvari koje svaka zasebno nije toksična, ali njihovim kombiniranjem nastaje toksičan proizvod. Kad se radi o prehrani imate instituciju koja će reći da takav proizvod ne smije na tržište, a ako je (spletom nesretnih okolnosti i propusta) već dospio na njega bit će interventno povučen. Na taj način ste zaštitili potrošača koji ulaskom u trgovinu ne razmišlja uopće o mogućnosti da je bilo koji proizvod na polici toksičan. On ne kupuje na cesti, već u trgovini i vjeruje da su svi ponuđeni proizvodi prošli sanitarnu i ostale kontrole te da nije moguće kupiti otrovan proizvod u legalnoj trgovini koja ima sve potrebne dozvole za rad. S bankarskim proizvodima to nije tako.
Kako, konkretno, djeluju na primjeru kredita? Imate ugovoren iznos glavnice sa valutnom klauzulom u švicarskom franku za koji HNB nema mehanizme kontrole, imate ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i način vraćanja kredita u anuitetima. Tečaj CHF raste za 40-60 posto, banka povećava kamatu za 30-50 posto. Istovremena primjena ta dva mehanizma zaštite dugoročnih kreditnih plasmana povećava iznos anuiteta za 60-100 posto.
Kvadrat podijeljen dijagonalom
Kad govorimo o odnosu dijela kojim se vraća glavnica i dijela za kamatu unutar anuiteta zamislite si kvadrat i jednu dijagonalu preko njega. Na početku otplatnog perioda na otplatu glavnice ide jedan mali udio, a sve ostalo je kamata. Kako vrijeme prolazi i idete prema sredini kvadrata, u otplati se povećava udio glavnice, a smanjuje udio kamate. Međutim, kada anuitetni obračun primijenite u ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu vi korisnika kredita izlažete kontinuiranoj mogućnosti da se, iako se njegov anuitet povećava (zbog povećanog tečaja i kamata), smanjuje udio vraćanja glavnice u anuitetu. Radeći nebrojene analize kreditnih otplatnih planova, potvrdila se ova logika primijenjenih anuitetnih obračuna koja dopušta da korisnik kredita svakim povećanjem kamate sve manje otplaćuje glavnicu i sve više plaća kamatu. Tako se događa da korisnik kredita koji se nalazi na pola otplatnog perioda je otplatio svega 25 posto iznosa kredita.
Zamislite prehrambeni proizvod koji sadrži tri tvari koje svaka zasebno nisu toksične, ali njihovim kombiniranjem nastaje toksičan proizvod. Kad se radi o prehrani imate instituciju koja će reći da takav proizvod ne smije na tržište, a ako je (spletom nesretnih okolnosti i propusta) već dospio na njega bit će interventno povučen.
HNB je morao znati
Kombinacija anuitetne otplate s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom daje toliko toksičan kreditni proizvod da me nitko u HNB-u neće uvjeriti da to nisu znali. To je pomno smišljen i planiran bankarski proizvod.
Ali HNB se poziva na vlastito upozorenje da su ti krediti rizični. Po meni je HNB time priznao da je znao što se plasira na tržište. To je kao da ministar zdravstva kaže da na tržištu postoji lijek za trenutačno ublažavanje glavobolje, ali će dugoročno izazvati karcinom. I onda, nakon što je to rekao, proizvod ostavlja na tržištu. Hoćete li ga vi konzumirati ili ne postaje pitanje vaše slobodne volje (koja je upitna u stanju akutne glavobolje) i činjenice jeste li uopće čuli upozorenje. Regulatori postoje zato što nismo svi financijski eksperti, nutricionisti, farmaceuti, liječnici... To se od prosječnog potrošača počelo sve češće tražiti, a to je krivi smjer! I netko to jako krivo tumači kao slobodno tržište.
A što je slobodno tržište, po vama? Slobodno tržište znači da su stvoreni uvjeti u kojima će ponuđači usluga i roba svojim međusobnim kompetitivnim ponašanjem na tržištu snižavati cijene, a povećavati kvalitetu te činiti te proizvode dostupnijima potrošaču.
Postoji li zdrava konkurencija unutar našeg bankarskog sustava? Čini se da sada imamo "bunkerirane" bankarske institucije koje međusobno komuniciraju, usklađuju kamate. Navodno su zainteresirane pojedine australske banke kojima se ne dopušta ulaz. Za takav slučaj ne znam. Međutim, nepravomoćna presuda protiv Ive Sanadera govori o tome da je jedna austrijska banka platila ulaz na naše deregulirano financijsko tržište. Time je načeta priča o tome kako su pristup našem financijskom tržištu, najvećim dijelom, dobile austrijske i talijanske banke. Kako je ova država krenula u smjeru rasvjetljavanja afera, nadam se da će rasvijetliti i ovo.
http://www.youtube.com/embed/gEzTtvIEmfA Snimio i montirao Franjo Tot
Na vaše pitanje postoji li zdrava konkurencija, mogu vam odgovoriti - ne, ne postoji, ali su se zato poslovne banke vrlo brzo udružile u udrugu banaka (HUB) unutar koje se ponašaju gotovo oligopolno.
Pitanje za DORH
Kad je Franjo Luković (Zaba) objašnjavao zašto su pustili kredite u francima rekao je da su pratili potrebe na tržištu i da su potrošači tražili takve kredite. To je apsolutna neistina. Potrošači su htjeli nižu kamatu. Kad su Hypo i Erste uvele tu vrstu kredita, prava konkurencija bi bila da je Zaba spustila kamatu na eurske i kunske kredite. Dodatnom ponudom pratiti plasiranje toksičnog kredita, jer su ga uvele neke manje banke s austrijskog tržišta to je pitanje možda čak i za Državno odvjetništvo.
Što je s ponašanjem Hrvatske poštanske banke? I oni prate visoke kamatne stope. Oni u plasiranju kredita u švicarskom franku nisu sudjelovali jer nisu imali matičnu banku u inozemstvu koja bi im bila izvor za eursko zaduživanje iz kojih bi plasirali kredite uz valutnu klauzulu CHF. Visoke kamatne stope prate iz pozicije banke koja nema baš veliki udio na tržištu. Zato mi je žao što se prodaje jer, s obzirom na ponašanje stranih banka u privatnom vlasništvu koje trenutno posluju na našem financijskom tržištu, ima prostora da bude konkurentnija i tako poveća svoj udio na tržištu. Naime, novi guverner Boris Vujčić je izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju omogućio klijentima prijelaz u drugu banku bez naknade, ako klijent ocijeni da mu ona nudi povoljniju kamatnu stopu.
Je li kod nas ikada bilo međubankarske borbe za tržište spuštanjem kamatnih stopa? Ona je postojala između 2003. i 2008. god. kada su se banke borile za njima zanimljive segmente tržišta. Hypo i Erste su se borile za što veći udio u stambenom kreditiranju, Zaba je to pratila, PBZ nešto slabije. Na čemu temeljite optimizam da će Udruga Franak dobiti banke na sudu? Na činjeničnom stanju koje je navedeno u tužbi i koje je neoborivo. Prema Zakonu o obveznim odnosima (ZOO) nije ispoštovana ravnopravnost ugovornih strana i jednakost činidbe, a kada je Zakon o zaštiti potrošača (ZZP) u pitanju, osnovno pravilo - transparentnost - apsolutno nije poštovano. To je jednostavno dokazati. Banke su u ovom slučaju poštivale samo Zakon o kreditnim institucijama koji je manjkav i ponašale se po principu "ono što nije zabranjeno je dozvoljeno".
Može li ZZP i ZOO odnijeti prevagu nad Zakonom o kreditnim institucijama (ZOKI)? Ne radi se ovdje o prevagi već o provedbenim propisima po kojima ZOO i ZZP propisuju načela svakog ugovorenog posla, pa tako i kreditnog. Činjenica da ZOKI eksplicitno ne zabranjuje određena ponašanja poslovnih banka ne znači da ta poslovna ponašanja smiju biti neusklađena s drugim pozitivnim zakonima RH. Posljedice te neusklađenosti korisnici kredita u švicarcima danas itekako osjete, a pri tome ih se naziva špekulantima i ljudima sklonim poslovnom riziku.
Očito je bilo rizično podići kredit s niskom kamatom. Ali fizička osoba ne može biti u poslovnom riziku! Fizičke osobe, kao potrošači i neprofesionalci moraju biti, a prema ZZP-u i ZOO-u i jesu, zaštićenije od pravnih osoba, koje su profesionalci u svom poslu i moraju znati što rade. Druga je stvar što poslovne banke nisu usklađene s tim zakonima i što je izloženost riziku neusklađenosti dovela do reputacijskog rizika i loših kreditnih plasmana. Ako se itko špekulativno ponašao, to su bile poslovne banke. Imale su čitavu mašineriju angažiranu na procjenama rizika.
Kreditno sposoban samo za CHF
Pa što nisu, sa svim resursima koje imaju na raspolaganju, predvidjele moguća kretanja na financijskom tržištu? Plasirale su kredite u švicarcima kada je tečaj CHF-a bio jako, jako nisko, a maknule ih iz ponude 2009. god. kada je tečaj počeo rasti. Čak 30 posto korisnika kredita je prilikom traženja kredita dobilo od svojih osobnih bankara i kreditnih referenata informaciju da nisu kreditno sposobni za kunski i eurski kredit, već samo za kredit u švicarskim francima.
Kako je to moguće? Zato što je niža kamatna stopa, koja se nudila za tu vrstu kredita, u tom trenutku formirala niže anuitete. ZOKI dozvoljava da se kreditna sposobnost za dugoročni stambeni kredit - iako je to posebno osjetljiva kreditna kategorija - ocjenjuje temeljem trenutnog stanja bez ikakve projekcije budućeg stanja. Zašto? Zato što banke ne upravljaju kreditnim rizikom. One su, kao profesionalci, kompletan rizik stavile na leđa potrošača, neprofesionalca. Kod naglih tečajnih skokova, vama raste kunski iznos glavnice, koja više nije u potpunosti pokrivena danim kolateralom, a onda vas to stavlja u kategoriju rizičnih plasmana. To, pak, ima za posljedicu povećanje kamate. Kad ste konačno kreditno nesposobni, raskida se ugovor o kreditu, nakon što ste uglavnom plaćali kamatu, aktiviraju se založna prava na nekretnini, jamci, sudužnici, mjenice, zadužnice, osiguranja kredita itd...
Zašto smatrate stambeni kredit posebnom osjetljivom kreditnom kategorijom? Njime se rješava jedna od osnovnih ljudskih potreba – da negdje stanujemo. To su krediti izrazito dugoročnog karaktera, traju do čak 35 godina. Kako država nema strukturiranu stambenu politiku, a nema ni posebne regulacije i nadzora za tu vrstu kredita, banke su u poziciji da zlorabe takvu situaciju. Trenutno imate manifestaciju krajnjeg društveno neodgovornog ponašanja poslovnih banka i korištenja pozicije jačeg na tako dereguliranom tržištu, a HNB se i dalje zaklinje u slobodu tržišta.
Čak 30 posto korisnika kredita je prilikom traženja kredita dobilo od svojih osobnih bankara i kreditnih referenata informaciju da nisu kreditno sposobni za kunski i eurski kredit, već samo za kredit u švicarskim francimaZato je Udruga Franak od Ministarstva financija zatražila da se ti krediti posebno reguliraju i nadziru? Ovakvi stresovi financijskog tržišta su pokazali da loše regulirani stambeni krediti imaju snažan domino efekt na socijalna i gospodarska kretanja u zemlji. Za njih je potrebno propisati posebnu regulativu i stroži nadzor, iz više razloga. Primjerice, pitanja gdje žive ljudi kojima je izvršena ovrha nad kućama i stanovima. Tko njih zbrinjava? Hrvatska nema dovoljan portfelj socijalnih stanova kojim bi se zbrinuli svi ti ljudi. Otkupom društvenih stanova 90-tih godina postali smo država sa jednim od najvećih portfelja nekretnina u privatnom vlasništvu, mislim da smo drugi u Europi, a uopće ne vodimo računa o stambenom zbrinjavanju novih mladih obitelji. Svi, kako ih ja zovem, hrabri ljudi koji su između 2003. i 2008. god. krenuli sami u rješavanje stambenog pitanja, danas su kažnjeni. U tom periodu Sanaderove vladavine imate ogromnu eskalaciju stanogradnje i divljanje cijena na tržištu nekretnina.
Kad 60 kvadratnih metara u Dubravi košta 9.000 kuna
U jednoj godini, s 2006. na 2007., cijena kvadrata u Zagrebu je skočila za 400 eura! Ljudima su plasirani jeftini krediti da kupuju skupe stanove, a potom su jeftini krediti postali enormno skupi uz istovremeno smanjenje prihoda. Posljedica toga je da danas imate mladih obitelji koje za stanovanje u 60 kvadratnih metara u zagrebačkoj Dubravi plaćaju 9.000 kuna, od čega je 7.500 kuna iznos rate kredita, a 1.500 kuna su režije, dok im ukupna primanja ne prelaze 8.500 kuna. Eto, to je posljedica dereguliranog tržišta i mi smo stvarno "zemlja slučaj", kako kaže naš premijer. No, meni se čini da ovaj organizirani kaos nije niti malo slučajan. Što se sad treba dogoditi ljudima koji su do sada na ime kamata otplatili već gotovo polovinu ukupnog kreditnog iznosa, a sada su ostali bez primanja? Treba ih izbaciti na ulicu da padnu na teret države, a da interesne skupine i dalje ubiru ekstra profite, a Vlada će se i dalje zaklinjati u slobodno tržište?
Ali potrošači i dalje ne razumiju financijske proizvode. Nisu im prevedeni na razumljiv jezik, jednako kao pravo i medicina. Da bi se to promijenilo, potrebna je revolucija, ne reforma Da, ali baš zato medicinske proizvode koristimo po receptu, dakle, autorizacijom stručne osobe. Kada ste u pravnom problemu imate naviku otići odvjetniku, a imate i mogućnost za besplatnu pravnu pomoć. Međutim, bankarski proizvod je na ovakvom nereguliranom tržištu vrlo opasan, a koristi se bez ikakvih uputa i savjeta. Novac je nasušna potreba u današnjem načinu života i ne možemo funkcionirati bez raznih računa i korištenja financijskih usluga, a nitko nas nije od malih nogu učio kako upravljati njima.
Kako komentirate izjavu Bože Prke da banke nisu profitirale od promjene tečaja franka? Gospodin Prka to može reći jer PBZ ima relativno mali udio kreditnih plasmana u CHF.
Knjiženje dobiti od CHF-a bez plaćanja poreza
Inače pozitivne tečajne razlike, koje su banke dužne iskazivati na dnevnoj razini, anuliraju se rezervacijama za rizik budućeg razdoblja, jer su se krediti u švicarskim francima uistinu pokazali kao rizičan proizvod. Kako? Manipulacijom kreditne sposobnosti već kod samog odobravanja kredita i činjenicom da vrijednost nekretnine koje služe kao osiguranje kredita više ne pokrivaju iznos kredita.
Kupili ste 2005. godine stan od 100 tisuća eura, tj. oko 150 tisuća franaka ili 720 tisuća kuna. Danas, nakon sedam godina urednog vraćanja kredita ste dužni 115 tisuća eura, tj. oko 850 tisuća kuna, odnosno oko 135 tisuća franaka. Stan koji ste dali u zalog za osiguranje tog kredita još uvijek vrijedi 100 tisuća eura i ne osigurava u cijelosti povrat vašeg ukupnog duga po tom kreditu. Automatski taj kredit ima veći rizik namire i banka mora rezervirati sredstva za eventualni rizik budućeg razdoblja. Taj rizik obično korespondira s prihodima od tečajnih razlika i na taj način ih svodi na nulu. Zato je Franjo Luković iz ZaBe elegantno izjavio - ako postoji dobit od tečajne razlike, mi ćemo ju u cijelosti uplatiti u državni proračun. Ona ne postoji u knjigama, ali de facto postoji i po ovakvoj logici knjiženja je i neoporeziva.
Budući da su se banke tako dobro osigurale, kako se štite korisnici kredita? Nikako, vi nemate ništa! Sud je jedini način da zaštite svoja prava i vaša zadnja linija obrane. Žalosno je, da pored svih argumenata koji postoje i izneseni su u tužbi, HNB kao regulator nije reagirao na amoralno i nedopušteno ponašanje banka koje su, istovremeno dok je tečaj rastao, dizale kamatne stope.
No, ministar Linić ima prilično jasan stav - potpisani ugovor je svetinja i njegovo nepoštivanje znači urušavanje sustava. Ta teza nije istina, a nerazumijevanje razmjera i ozbiljnosti ovoga problema ministar Linić je pokazao svojom izjavom: "Što ti ljudi žele? Pa i ja imam leasing za auto u CHF i uredno ga otplaćujem". Jao si ga nama kad je osoba koja vodi javne financije i kreira zakone u stanju poistovjetiti leasing za auto sa stambenim kreditom.
Koliko sam shvatila, htio je reći da čak ni on nije mogao predvidjeti razvoj događaja s frankom. Ali uopće te dvije stvari staviti u istu rečenicu govori o tome koliko taj čovjek ne poznaje financijske proizvode i financijsko tržište. Ako ne zna - opasan je. Ako zna - opet je opasan, jer ne djeluje u javnom interesu građana, već svojim nedjelovanjem pogoduje bankarskom sektoru. Teza da nitko nije ništa mogao predvidjeti je neprihvatljiva, jer korisnike kredita dovodi u poziciju da plaćaju račune za nedjelovanje regulatora i nadležnih institucija. Sve promjene koje sada uvodi HNB se odnose na buduće korisnike kreditnih usluga i ništa ne znače već postojećim korisnicima.
Ali kako unazad primijeniti zakon? Ali uopće te dvije stvari staviti u istu rečenicu govori o tome koliko taj čovjek ne poznaje financijske proizvode i financijsko tržište. Ako ne zna - opasan je. Ako zna - opet je opasan, jer ne djeluje u javnom interesu građana, već svojim nedjelovanjem pogoduje bankarskom sektoruNe tražimo retrogradnu primjenu. Naš prijedlog je bio da ono što smo preplatili, ostane preplaćeno, da se utvrdi koliki je preostali iznos švicarskih franaka po svakom pojedinom kreditu i da se taj iznos preračuna u kune po tečaju na dan kada je kredit pušten u otplatu. Tako reobračunata glavnica je nova osnova za obračun kamate koja i dalje ostaje promjenjiva, ali jasno definirana. Tražili smo da se kamata sastoji od fiksne marže i promjenjivog dijela koji će korisnici kredita moći pratiti, a HNB regulirati i nadzirati. U Ministarstvu financija smo na te prijedloge dobili vrlo neutralan odgovor iz kojega se dalo naslutiti da najavljene izmjene ZOKI-a neće ići u smjeru naših prijedloga.
Tvrdite da bi reguliranje kredita u CHF imalo pozitivan učinak na cjelokupno gospodarstvo. Istraživanje Udruge Franak je pokazalo da u zadnjih godinu i pol u prosjeku svaki korisnik kredita u CHF-u, a ima ih preko 100 tisuća, mjesečno na ime otplate kredita uplaćuje oko 1.600 kuna više. To vam je na godišnjoj razini oko dvije milijarde kuna koje su mogle završiti u potrošnji i možda spasiti obrte koji su se zatvorili. Ako su ljudima porasle rate kredita, a plaća im se smanjila oni više ne idu ni frizeru, ni kozmetičarki, ni mehaničaru... Sav taj novac se slijeva u bankarski sektor koji je uistinu nedodirljiv, a takav će izgleda i ostati jer nema političke volje, pameti i smjelosti.
Možda se vlada osjeća nesigurno zbog zaduženja kod tih istih banaka. Ali država se može financirati na niz drugih načina – imamo HNB i Hrvatsku banku za obnovu i razvoj. Država se može financirati jeftinije, da to želi ili možda zna.
Ekonomist Drago Jakovčević je spominjao da se investicijski ciklus treba financirati sredstvima HNB-a po kamati od dva posto, međutim to nitko ne uzima ozbiljno. Kompletna politička klima je takva da imamo odnarođene i impotentne političke elite koje nisu pogođene krizom pa na nju i ne mogu adekvatno reagirati. Olako se ignoriraju sugestije i mišljenja ekonomskih stručnjaka koji zagovaraju nešto drugačiju ekonomiju od ove neoliberalne. Svijet je u krizi jer ovako deregulirano tržište u svakom pogledu naprosto ne funkcionira.
O drugoj krajnosti iz doba Jugoslavije kad su se krediti zbog inflacije vraćali u mizernim iznosima... To nije bilo dobro i to nitko ne zagovara. Poslovne banke imaju jako puno mehanizama na raspolaganju kojima mogu i moraju štiti svoje kreditne plasmane. No, to što se nekada išlo u krajnost sa zaštitom korisnika kredita, a bez ikakve zaštite kreditnog plasmana, ne mora se danas koristi kao izlika za do sada neviđeno prekomjerno iskorištavanje kreditnih dužnika i primjenu nekoliko mehanizama zaštite kreditnih plasmana istovremeno. Nastavi li se regulator ovako ponašati, tko vam garantira da za pet godina, kada budemo ulazili u eurozonu, euro neće biti 10 kuna? I gdje smo onda sa svim kreditima s valutnom klauzulom koji će ostati u otplati još narednih dvadesetak godina. Kod primjene valutne klauzule treba točno odrediti kada je dopušteno njeno korištenje ili aktiviranje.
O ovrhama i tzv. lošim kreditima... Od 2008. god. udio loših kredita je porastao 211 posto, a broj ovrha na kućama i stanovima je sa oko 120 u 2006. god. narastao na oko 2000 u ovoj godini. Tijekom 2010. god., kad je tečaj CHF-a već znatno porastao, udio loših kredita vezanih na CHF se udvostručio.
